Cybertruck je na početku imao svega 11.000 km na satu, dok je 47-godišnji Mercedes dizelaš prešao oko 280.000 kilometara i koštao je samo 5.800 dolara.
Iako je Cybertruck bio brži, vrlo brzo se pokazao problem njegove potrebe za čestim punjenjem. Nakon samo nekoliko hiljada kilometara Tesla je već imala veliki broj zaustavljanja. Naime, tokom dva dana punila se 23 puta, ukupno čak 12 sati.
Ni Mercedes nije prošao bez problema. Pukla mu je prednja guma zbog loše geometrije trapa, a kasnije se pojavilo i curenje antifriza. Pošto servis nije imao podatke za automobil iz 1979. godine, Kinezi su geometriju sami improvizovano podesili i nastavili put.
Na putu su se pojavili i drugi problemi. Prateće vozilo Tesline ekipe pokvarilo se i završilo pored ceste, zbog čega je Cybertruck izgubio dodatnih šest sati. Mercedes je do kanadske granice stigao nakon 5.800 km i 78 sati, dok je Tesla zaostajala oko 900 km.
Ulaskom u Kanadu situacija za Teslu postala je još teža. Ekipa je otkrila da nema odgovarajući adapter za brzo punjenje, pa je jedan kanadski vlasnik Cybertrucka morao prodati svoj adapter. Na zahtjevnoj kanadskoj ruti 37, gdje su temperature padale do -20 stepeni Celzijusa, dostupni su bili uglavnom samo punjači od 50 kW.
Mercedes je nastavio bez većih problema, dok je Tesla na jednoj stanici ostala potpuno bez mogućnosti punjenja. Generator od 7 kW nije bio dovoljno snažan, pa su na kraju morali pozvati vozilo pomoći koje je Cybertruck prevezlo do sljedeće punionice.
Tako je na kraju samo Mercedes iz 1979. godine s provjerenim petocilindarskim 3,0-litarskim turbodizelašem OM617 stigao do Aljaske na vlastitim točkovima.
Kineski novinari zaključili su da je Tesla odličan automobil za razvijene i dobro opremljene sredine, ali da je u surovoj sjevernoj divljini stari Mercedes pokazao veću izdržljivost i jednostavnost popravke.
