Mandanda se penzionisao prošle sezone nakon što mu Rennes nije produžio ugovor, u knjizi iskreno opisuje svoje iskustvo, nadajući se da će poslužiti kao putokaz drugim nogometašima.
Gol Marseillea je branio na 613 utakmica, osvojio je jedan naslov prvaka Francuske, a za reprezentaciju ima 35 nastupa i svjetski naslov 2018. godine.
U javnost su dospjeli neki ulomci iz knjige u kojima Mandanda opisuje osjećaj samoće i depresije.
“Već sedmicama gotovo ništa nema okusa. Juli je, sam sam, vruće je, prozor je poluotvoren, Rennes usred ljeta. Ljuljam se poput klatna. Dani su mi beskrajni i prazni. Bez energije. Bez smisla. Je li ovo zaista ta ‘mala smrt’? Nisam dobro. Ne radim ništa, apsolutno ništa. Dobro, lažem, jutros sam s prijateljem igrao padel. On ima posao. Šta će biti sa mnom? Šta da radim sa svojim životom, sa svojim danima? Tonem u tišini. Nisam želio zauvijek stati, predobro sam znao koliko sam volio taj život. Nezaposlen sam, ležim na kauču i ne znam šta čekam, ne znam šta želim. Ništa mi se ne da”, piše u knjizi.
Inače, nekadašnji golman Marseillea u knjizi detaljno opisuje prazninu koja je nastala u njegovom životu nakon 25 godina karijere na najvišem nivou.
“Nemam više raspored, nikakav ritam, nikakve obaveze, ništa. To je katastrofa, promatram se nekako sa strane. Ništa mi se u mom životu trenutno ne sviđa. Mislim da sam nesretan. U svakom slučaju, izgubljen sam. Nemam više nikakve orijentire. Nemam više svoja dva gola i nogomet ispred sebe. Nemam više svlačionicu, kapitensku traku, poglede, riječi, šale, saigrače, naše kafe, razgovore, pripreme, avione, specifične treninge, videoanalize, odmore, odjeke dodavanja. Šta se događa u praznini mjeseca jula? Kako se prelazi na drugu stranu?”, piše u odlomku koji je procurio u javnost te se dodaje:
“Dobio sam tri ili četiri kilograma i to više nije prihvatljivo. Kad ništa ne radim, sklon sam jesti, piti gazirana pića, ta loša kombinacija. To je pravi začarani krug: sve manje izlazim jer ne želim da me ljudi vide takvog. Izoliram se. Kad se probudim, u ogledalu vidim podočnjake. I tako unedogled. Prešao sam s dvadeset i pet godina života u kojem je sve bilo isplanirano u minutu na… ništa. Ni rasporeda, ni ritma. Osjećaj praznine ponekad je bezdan.”
