Lawton je, odgovarajući na pitanja kongresmena, govorio većinom kroz ocjene koje je iznio u svom otvaranju, što je bilo i za očekivati, imajući u vidu da je riječ o diplomati.
Ipak, jedan dio saslušanja je bio posebno zanimljiv jer otkriva kako američka administracija razmišlja u kontekstu sankcija Miloradu Dodiku.
Ublažavanje retorike očigledno nije bilo dio dogovora
Kada su predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima ukinute američke sankcije u oktobru 2025. godine, bilo je jasno da je riječ o dogovoru.
Puni detalji dogovora nikada nisu zvanično otkriveni, ali su činjenice da su u Narodnoj skupštini Republike Srpske ubrzo povučeni antiustavni zakoni te da je Dodik prihvatio kaznu koju mu je izdao Sud BiH bile jasan indikator o tome šta je postavljeno kao uslov da bi se sankcije ukinule.
Međutim, u javnosti u BiH se dugo vremena špekulisalo, a o tome su govorili i pojedini državni zvaničnici i drugi politički akteri, da je dio dogovora bila i retorička deeskalacija, odnosno ublaženje javnih istupa bivšeg predsjednika RS-a.
Dodikovo ponašanje od oktobra pa do danas, skoro godinu dana kasnije, sugerisalo je da on taj dio dogovora krši, ali je jedna Lawtonova izjava pokazala da to nikada i nije bio zahtjev Amerikanaca.
Kada je demokrata William Keating krenuo da navodi sporne Dodikove izjave od ukidanja sankcija, Lawton je ponovio već “izlizanu” osudu retorike koju često čujemo od američkih aktera, ali je u nastavku rasprave jasno rekao šta je fokus SAD-a u ovom kontekstu.
“Mi smo više zainteresovani za konkretne poteze, a ne za retoriku. Dodik je odstupio s pozicije, više nije na javnoj funkciji i nije kandidat na predstojećim izborima”, rekao je Lawton.
Washington ostaje pri stavu, kakav god pritisak na njih bio
Ono što je jasno iz kompletnog saslušanja, odnosno onih dijelova koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu, jeste da aktuelna administracija u Washingtonu neće odustati od svoje politike.
Njihov argument, koji je iznio i Lawton, jeste da je ta politika, u čijem centru je ukidanje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima, dala rezultat.
Naravno, kada se Dodikovo ispunjenje dogovora, koje stoji kao baza za ovu američku politiku, stavi pod mikroskop, jasno je da nije bilo suštinske promjene.
Dodik je i dalje glavni pokretač politike u RS-u i čovjek čije poruke na društvenim mrežama imaju, kako se čini, više težine nego odluke zvaničnih organa ovog entiteta, poput Vlade i Narodne skupštine.
U isto vrijeme, njegova retorika prema političarima iz probosanskih stranaka, otvorena islamofobija te secesionističke poruke aktivno podrivaju sigurnosnu situaciju u državi. Kao političar kojeg i dalje prate vlasti u RS-u, njegove riječi imaju težinu i doprinose izrazito užarenoj atmosferi u državi.
Ovaj kontekst jednostavno ne zanima Washington. Oni vide legalnu stranu, a ona je, iz perspektive Amerike, ispunjena.
Čak ni pritisak koji dolazi iz obje stranke u SAD-u, čiji kongresmeni i senatori otvoreno traže vraćanje sankcija i veći angažman da se Dodik obustavi, izgledno neće promijeniti stav Bijele kuće. Lawton je to samo potvrdio, više puta naglašavajući stav da je “američka diplomatija izvukla BiH iz najveće krize posljednjih decenija”.
Lawtonovo svjedočenje otkrilo je suštinu američke politike prema BiH, iako je riječ o svojevrsnom zabijanju glave u pijesak. Ona se u našoj zemlji aplicira tako što Dodik može pričati šta god želi, što uključuje i secesionističku retoriku, dok god to ne provodi u djelo, a da to izgledno neće promijeniti nikakav pritisak, pa makar on dolazio i iz republikanskih krugova.
