Kada je u ljeto 2021. godine došao u BiH zamijenivši Valentina Inzka, Schmidt je stigao uz podršku Njemačke i Amerike, čijim dogovorom je i imenovan na tu funkciju. I imao je Schmidt odriješene ruke, što je demonstrirao već 2022. godine kada je u izbornoj noći mijenjao Izborni zakon. Intervenirao je isprike i prije i poslije toga, ali je njegova moć slabila kako je vrijeme prolazilo.
Zvanična politika entiteta Republika Srpska, predvođena SNSD-om nikada ga nije prihvatila iako su igrali po pravilima koje je Schmidt crtao. No vlast RS-a nikada nije pristala vršiti pritisak da se Schmidt ukloni s pozicije visokog predstavnika.
SNSD je podršku za svoj narativ dobio od HDZ-a onog trenutka kada je Schmidt završio posao koji je HDZ-u odgovarao kroz izmjene Izbornog zakona i način formiranja Vlade FBiH. Poslije toga i HDZ je počeo ispoljavati narativ da Schmidt više ne može nametati odluke.
Ono što Schmidtu nije odgovaralo je promjena geopolitičkih odnosa, promjena administracije u SAD-u, sto je uz lobiranje i konstantni pritisak RS-a, pa i političku nagodbu koja je podrazumijevala i ukidanje sankcija Dodiku, značila gašenje američke podrške visokom predstavniku.
Njemačka je ostala skoro usamljena u podršci Schmidtu i u odnosu s Amerikancima evidentno je da ga više ne može braniti. A koliki je američki utjecaj vidi se po tome da je Schmidt stjeran u ugao iz kojeg je samo jedan izlaz, a to je ostavka.
Nakon Schmidta bi neko drugi trebao doći za visokog predstavnika, no u kontekstu aktuelne političke klime bilo koji novi visoki predstavnik teško će imati podršku za bilo kakvu vrstu intervencija.
