Naime, u januaru ove godine u razgovoru za BHRT, Schmidt je naveo kako se nada da će biti posljednji visoki predstavnik u BiH.
Na pitanje “da li i do kada ostaje visoki predstavnik”, Schmidt je tada izjavio da je iznenađen natpisima da on odlazi s ove pozicije.
“Sve dok ne završim svoj mandat. Ovaj mandat se odnosi na Program 5+2 i ja mislim da mi to još uvijek nismo ispunili. Ja sam iznenađen tim natpisima da visoki predstavnik odlazi i ja nisam izjavio da idem, ne u ovom trenutku”, kazao je u januaru.
Dodao je da se nada da će BiH postići razvoj koji je održiv i nepovratan.
“Oni koji ne žele da visoki predstavnik bude tu, oni onda imaju jednu odličnu priliku da otvore pregovore za Evropsku uniju i da poboljšaju situaciju. Ali pošto ovo nije slučaj, oni kontradiktiraju sami sebi jer očekuju da će se stvari promijeniti, ali ne pridonose tim promjenama”, izjavio je.
Paralela između januarskih izjava i današnje odluke dodatno je otvorila pitanje šta je dovelo do promjene stava kod visokog predstavnika koji je u januaru jasno poručio da ne odlazi.
Dok je početkom godine tvrdio da međunarodna zajednica ne može napustiti BiH prije ispunjenja ključnih reformi, danas se njegov odlazak povezuje s ozbiljnim političkim pritiscima i promijenjenim odnosima unutar međunarodne zajednice.
Njemački medij FAZ jučer je pisao kako ostavka Schmidta nije dobrovoljna.
“SAD već mjesecima zahtijevaju, na sve agresivniji način, a u posljednje vrijeme očigledno čak i s ultimatumom, kako sugerira Schmidtova reakcija, da on odmah podnese ostavku. Washington navodno želi postaviti nasljednika kojim je lakše upravljati”, objavio je FAZ.
Ova nagla promjena u Schmidtovom stavu otvara razna pitanja o stabilnosti međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini. Schmidtova odluka o povlačenju može se posmatrati i kao rezultat dugotrajnog političkog pritiska, ali i kao signal da se razmatra redefinisanje uloge međunarodne zajednice u BiH tako što će na ovoj poziciji biti oni koji zadovoljavaju interese određenih strana.
