Za osobe s invaliditetom svakodnevno kretanje kroz Sarajevo često predstavlja niz prepreka – od neadekvatnog javnog prevoza, nedostatka taktilnih staza i zvučne signalizacije, do javnih prostora kojima je gotovo nemoguće pristupiti bez pomoći drugih. Iako se grad posljednjih godina infrastrukturno mijenja, brojni dijelovi Kantona Sarajevo i dalje nisu prilagođeni slijepim i slabovidnim osobama, osobama u kolicima, ali ni drugim građanima kojima je otežano kretanje.
Upravo na te probleme ukazuje projekat “Pristupačno svima” (Dizajn za jednog – koristi za sve), realizovan pod okriljem organizacije Žene za žene International, koji kroz koncept univerzalnog dizajna promoviše inkluziju i stvaranje prostora dostupnih svima.
„Ne mijenja ljude. Mijenjaj prostor. Kada je prostor dostupan, sloboda je stvarna“, jedna je od ključnih poruka projekta koji se fokusira na prostore bez barijera, kretanje bez prepreka i društvo dostupno svim građanima.
Univerzalni dizajn podrazumijeva kreiranje prostora, proizvoda i usluga koje svako može koristiti bez obzira na dob, sposobnosti ili zdravstveno stanje. Kako navode autori projekta, univerzalni dizajn nije namijenjen samo osobama sa invaliditetom, nego olakšava život svima, a primjenjuje se na zgrade, ulice, javni prijevoz i digitalne aplikacije.
Mapirani brojni problemi u Sarajevu
U okviru projekta analizirani su brojni javni prostori u Kantonu Sarajevo za koje je utvrđeno da nisu adekvatno prilagođeni osobama sa invaliditetom.
Među njima je Centar Safet Zajko, gdje je evidentiran nedostatak taktilnih staza za slijepe i slabovidne osobe.
Kao problematičan naveden je i „Sarajevski ćilim“, odnosno popločanje u centru grada, zbog izražene reljefne teksture koja može predstavljati prepreku za osobe koje koriste pomagala za kretanje ili izazvati spoticanje.
Analiza Trebevićke žičare pokazala je da monumentalno stepenište na glavnom ulazu predstavlja ozbiljnu prepreku za osobe sa invaliditetom, ali i otežava pristup širem spektru korisnika.
Kod tramvajskog stajališta Marijin Dvor, jednog od najprometnijih u gradu, identificiran je problem neadekvatno riješenog pristupa tramvaju, odnosno izostanka funkcionalne rampe između pločnika i vozila.
Problemi su evidentirani i u parku Hastahana, gdje dominantan pristup putem stepeništa onemogućava nesmetan ulazak osobama sa invaliditetom, dok nedostaju taktilne površine za sigurnije kretanje slijepih i slabovidnih osoba.
Na Glavnoj autobuskoj stanici Sarajevo uočeno je nepostojanje taktilnih površina, kako u vanjskom pristupu objektu, tako i pri pristupu peronima.
Projekat nastao kroz Akademiju demokratije
Organizacija “Žene za žene International”, u okviru koje je i nastao projekat “Pristupačno svima” već više od 30 godina radi različite edukativne programe sa ženama i kroz dugogodišnji rad razvili su više projekata usmjerenih na osnaživanje mladih žena i njihovo uključivanje u društvene procese.
Jedan od njih je i Akademija demokratije, projekat koji organizacija provodi već 11 godina.
Poseban segment Akademije odnosi se na učenje o upravljanju projektnim ciklusima, gdje polaznice uče kako napisati i implementirati projekat.
„Djevojke imaju potpunu slobodu da napišu projekat iz oblasti iz koje one hoće, normalno da je vezana za demokratiju“, pojasnila je za N1 direktorica Seida Sarić.
Dodala je da organizacija mentorira polaznice u pisanju i realizaciji projekata, a zatim ih povezuje s drugim organizacijama kroz memorandume o saradnji i implementaciju konkretnih aktivnosti.
“Društvo mora obezbijediti podršku osobama sa invaliditetom”
Jedan od projekata nastalih u okviru Akademije demokratije uradile su polaznice Emina Biso i Emina Ramić, koje su se bavile mapiranjem javnih prostora neprilagođenih osobama sa invaliditetom.
Sarić je navela da je projekat kroz promotivne materijale i online kampanju skreće pažnju na važnost inkluzije i podrške osobama sa invaliditetom.
„To je apsolutno dio demokratije o kojoj mi učimo mlade žene kroz ovu našu Akademiju“, istakla je.
“Nevladin sektor preuzima ulogu institucija”
Govoreći o odnosu institucija prema ovakvim projektima i potrebama građana, Sarić je kazala da nevladin sektor često preuzima ulogu koju bi trebale imati institucije.
„Nekad se pitam jesmo li mi preuzeli ulogu naših institucija“, rekla je.
Istakla je da organizacija Žene za žene International uglavnom funkcioniše zahvaljujući međunarodnim finansijskim sredstvima, dok je podrška domaćih institucija veoma ograničena.
„Nisam sigurna da postoji raspoloženost naših institucija da se bave ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini, različitim kategorijama, onim kategorijama koje zaslužuju više pažnje“, rekla je Sarić.
Dodala je da smatra kako institucije „imaju jako puno toga da nauče od nevladinog sektora“.
“Sarajevo nije dovoljno pristupačno”
Polaznica Akademije demokratije Aida Biso, koja je slabovidna osoba, kaže da ju je Akademija privukla jer je željela bolje razumjeti demokratske procese i naučiti kako zagovarati promjene.
Posebno ističe modul o pisanju i implementaciji projekata, kroz koji je zajedno s kolegicom radila projekat o pristupačnosti kroz univerzalni dizajn.
„Fokusirale smo se na fizičke barijere, na kose i ravne rampe koje nedostaju za osobe u kolicima, taktilne staze i zvučnu signalizaciju za slijepe osobe u javnom prostoru Kantona Sarajevo“, rekla je Biso.
Dodala je da su kroz online kampanju i promotivne brošure pokušale podići svijest građana o važnosti pristupačnosti.
Govoreći o svakodnevnim izazovima, Biso kaže da Sarajevo još uvijek nije dovoljno pristupačno osobama sa invaliditetom.
„Jedno je slijepoj osobi kad izađe i kad krene od tačke A do tačke B, a kako da dođe bezbjedno i kako da se opet vrati na tačku A“, rekla je.
Objasnila je da se u javnom prevozu često mora oslanjati na druge ljude jer nema zvučnih najava stanica.
„Kad dođem na stanicu, moram da pitam koji je autobus ili trolejbus da bih znala u koji mogu da uđem“, rekla je.
Dodala je da uz pomoć aplikacije na telefonu prati stanice kako bi znala gdje treba izaći.
Problem i nepropisno parkiranja
U Kantonu Sarajevo postoje taktilne staze u određenim zonama, ali ističe Biso, građani često parkiraju automobile preko njih.
„Moramo sići sa te taktilne staze da bismo mogli zaobići auto i nastaviti pratiti stazu“, rekla je.
Ipak, smatra da se odnos građana prema osobama sa invaliditetom posljednjih godina mijenja nabolje.
„Znaju mi prići da pitaju da li mi treba pomoć“, navela je.
Kao jedan od prioriteta koje bi vlasti trebale riješiti, Biso izdvaja uvođenje glasovne najave stanica u javnom prevozu.
„Prioritet bi bio da u javnom prevozu uvedu glasovnu najavu stanica i da vozači to poštuju, a ove taktilne staze koje već imaju da se poveća svijest kod građana da svoje automobile ne parkiraju preko tih taktilnih staza“, poručila je je Biso.
„Kao majci sa invaliditetom, bez pristupačnog okruženja teško mi je odvesti dijete ljekaru“
Almira Hasić, slijepa osoba i direktorica udruženja „Samostalan korak“ koje je također dio ovog projekta, upozorava da problem pristupačnosti treba posmatrati mnogo šire, posebno kada su u pitanju osobe sa invaliditetom koje žive u ruralnim sredinama i svakodnevno moraju putovati kilometrima do zdravstvenih ustanova ili drugih osnovnih usluga. Ističe da je nepristupačno okruženje dodatni izazov i za roditelje sa invaliditetom.
„Evo, konkretno, ja sam majka sa invaliditetom, i ako nemam pristupačno okruženje, jako mi je teško odvesti dijete ljekaru, jako mi je teško doći od tačke A do tačke B“, kazala je Hasić.
Naglašava da je neophodno da institucije vlasti sistemski počnu rješavati problem pristupačnosti, jer su projekti uglavnom kratkoročni i vremenski ograničeni.
„Mi, nažalost, nećemo nikad sve moći u potpunosti prilagoditi svakom individualnom pojedincu, ali je svakako bitno da radimo i da ulažemo maksimalne napore u cilju poboljšanja kvaliteta našeg života“, poručila je Hasić.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
