Najnoviji pokušaj oživljavanja Spykera seže u oktobar 2025. godine, kada je suosnivač Victor Muller ponovo dobio prava na ime Spyker nakon bankrota kompanije i dugotrajnog pravnog spora. Novi novac stigao je u juniu, kada je ukrajinski kriptomagnat Volodimir Nosov kupio veliki udio u kompaniji.
Predstavljen na događaju The Quail u okviru Monterey Car Weeka, C8 Preliator XXV Coupé navodno je potpuno novi automobil, a ne blago izmijenjena verzija starog modela C8. Spyker je saopćio da će proizvesti samo 25 primjeraka, pri čemu će svaki biti izrađen prema individualnoj narudžbi, iako cijena još nije objavljena. Dobro poznata opsjednutost kompanije avijacijom ovdje je podignuta na potpuno novi nivo.
NACA kanali dovode zrak do motora, dok stražnja svjetla podsjećaju na sagorjevače borbenih aviona. Ogromno peraje proteže se od krova prema stražnjem dijelu automobila kao posveta modelu C1 Aerocoque iz 1919. godine, dijelu Spykerove historije. Tu je i isogrid uzorak, rešetkasta struktura inspirisana svemirskom industrijom,, sastavljena od međusobno povezanih trouglova, koja se proteže preko maske hladnjaka, otvora za zrak, papučica, mrežice izduvnog sistema, pa čak i presvlaka sjedišta. Avijacijska tema nastavlja se i na točkove u obliku propelera.
Snagu osigurava 4,0-litarski V8 s dva turbopunjača koji razvija 812 KS i 1.000 Nm obrtnog momenta. Snaga se na stražnje točkove prenosi putem 6-stepenog ručnog mjenjača. Spyker tvrdi da je maksimalna brzina veća od 350 km/h, ali ručni mjenjač možda je i veća priča. Koenigsegg i Ferrari nedavno su odustali od “ručnih” mjenjača s mehaničkom vezom.
S druge strane, McLaren je nedavno najavio pravi ručni mjenjač s mehaničkom vezom, a Spyker radi isto što i Britanci. Preliator zadržava čuvenu Spykerovu vidljivu mehaničku polugu mjenjača u kabini, nema polugica za promjenu brzina na upravljaču, kao ni automatizovane zamjene.
Unutrašnjost je jednako dosljedna toj filozofiji. Head-up display je jedini ekran, što bi trebalo omogućiti da kabina izgleda moderno i svježe u decenijama koje dolaze. Spyker prekidače i instrumente naziva “namjerno analognim”. Tu je i ““butterfly mode””, koji pritiskom na jedno dugme otvara sve karoserijske panele na automobilu, uključujući i poklopac motornog prostora. Obrađeni aluminij, ručno poravnate glave šarafa i upravljač koji je, prema navodima kompanije, jedan majstor prošio s dvije igle, čine da ovaj automobil djeluje kao da ga je 1937. godine dizajnirao veoma bogati avijatičar.
Prvi predstavljeni primjerak nosi zelenu boju Quail Green s ljuskicama u boji ružičastog zlata, detalje u ružičastom zlatu i kožu Tuscan Saddle. Spyker navodi da je za izradu svakog automobila potrebno približno 2.100 sati, a kompanija se i dalje oslanja na ručno oblikovane aluminijske panele kompanije Coventry Prototype Panels iz Engleske.
Uspješno lansiranje modela moglo bi otvoriti vrata za proizvodnju koncepta crossovera D8 i povratak u GT3 utrke. Taj model vuče korijene iz koncepta D12 Peking-to-Paris predstavljenog na Sajmu automobila u Ženevi 2006. godine, ali ni dvije decenije kasnije njegova serijska verzija još nije ugledala svjetlo dana.
