Iako izraz “razvod u snu” zvuči negativno, terapeutkinja za parove Rachel Zar za Prevention predlaže da se na ovu praksu gleda kao na “neovisnost spavanja”.
Riječ je o dogovoru partnera da spavaju odvojeno kako bi imali kvalitetniji san, a razlozi mogu biti hrkanje, često okretanje u krevetu, različite temperature koje im odgovaraju ili suprotni radni rasporedi.
Kako navodi, gotovo svaki četvrti par bira ovakav aranžman, dok bi ga skoro polovina bila spremna isprobati. Istraživanje Ohio State Universityja pokazalo je da kvalitetan san može poboljšati komunikaciju i s vremenom smanjiti konflikte i razdražljivost, dok je anketa Better Sleep Councila pokazala da otprilike jedna od četiri osobe bolje spava sama.
Ovakav dogovor može biti koristan kada jedan partner ima poremećaj spavanja, noćne strahove, sindrom nemirnih nogu ili glasno hrče. Može pomoći i roditeljima s malom bebom, ako se dogovore ko će tokom noći biti uz monitor za bebu kako bi drugi partner dobio priliku za neprekinut san.
Ipak, spavanje odvojeno nije rješenje za svaki par. Ako se koristi za izbjegavanje sukoba, razgovora, dodira, seksa ili intimnosti, može dodatno udaljiti partnere. Potrebni su i praktični uslovi, poput dovoljno prostora u domu i dva kreveta, što mnogim parovima nije realno.
Ako se par odluči na ovu promjenu, ključno je otvoreno razgovarati o razlozima i dogovoriti da li je riječ o privremenom ili dugoročnom rješenju.
Važno je svjesno planirati vrijeme za bliskost, bilo kroz razgovor prije spavanja, zajedničko vrijeme na kauču ili dogovorene trenutke intimnosti, jer cilj nije udaljavanje nego bolji odmor i zdraviji odnos.
