Stres je postao gotovo neizostavan dio svakodnevice, posebno na radnom mjestu. Međutim, problem nije nužno u samom stresu, već u načinu na koji na njega reagujemo. Perfekcionizam, pretjerana samokritičnost i potreba za potvrdom drugih samo su neki od obrazaca koji nas svakodnevno iscrpljuju, upozorila je stres trenerica Ivana Maltašić u razgovoru za Novi dan na N1.
Kako je istakla, potpuno uklanjanje stresa nije moguće niti bi bilo korisno.
„Određena doza stresa je svakako dobra za nas. Ono što se svi odmah ujutro možemo zapitati jeste kako ja svojim razmišljanjem i svojim reakcijama podižem stres sebi i ljudima oko sebe te šta je najmanje što danas mogu napraviti da svima na poslu olakšam posao – prvo sebi, a onda i drugima“, rekla je Maltašić.
Perfekcionizam i samokritičnost među najvećim okidačima
Govoreći o najčešćim unutrašnjim okidačima stresa, Maltašić je izdvojila perfekcionizam, samokritičnost i potrebu za vanjskom potvrdom.
„Perfekcionizam su nerealno visoki standardi koje svakodnevno postavljamo sebi. Nakon toga dolazi samokritičnost, kada nam ništa što uradimo nije dovoljno dobro, a treći veliki okidač je potreba za vanjskom validacijom. Umjesto da sami sebi priznamo i pohvalimo ono što dobro radimo, očekujemo da to učini okolina“, kazala je.
Dodala je da upravo kombinacija tih obrazaca predstavlja veliki izvor svakodnevnog stresa.
Problem nije stres, već naš odgovor na njega
Maltašić smatra da stres nije neprijatelj, već da je presudno kako ga doživljavamo.
„Određena doza stresa prisutna je cijeli život. Naš mozak je milionima godina bio programiran da nas upozorava na opasnosti kako bismo preživjeli. Danas više nemamo stvarne životne prijetnje, ali neugodne razgovore ili teške zadatke naš mozak često doživljava kao opasnost. Ako ga ne istreniramo drugačije, živjet ćemo s osjećajem da smo pod stalnim stresom“, objasnila je.
Šta nam najviše krade energiju na poslu?
Na pitanje koji su najveći „kradljivci energije“ u poslovnom okruženju, Maltašić je ponovo ukazala na unutrašnje obrasce ponašanja.
„Perfekcionizam, visoka razina samokritičnosti i potreba za vanjskom validacijom kod pametnih, vrijednih i sposobnih ljudi ogromni su kradljivci energije, fokusa i vremena. Kada ih osvijestimo i počnemo pratiti gdje od sebe tražimo previše, tada smo na dobrom putu da stres svedemo na najmanju moguću mjeru“, rekla je.
Zašto nas neki ljudi toliko izbace iz ravnoteže?
Maltašić ističe da su različiti karakteri sastavni dio svakog radnog okruženja, ali da najveću moć ipak imamo nad vlastitim reakcijama.
„Naša prirodna želja je da se drugi promijene kako bismo mi bili dobro. I sama sam bila takva. Međutim, kada sam shvatila da najveću moć imam nad sobom i svojim reakcijama, počela sam uviđati da promjenom načina razmišljanja i pristupa mogu spriječiti da situacije prerastu u svađu ili konflikt“, kazala je.
Kada stres preraste u sagorijevanje
Govoreći o vlastitom iskustvu, Maltašić je otkrila da je i sama prošla kroz ozbiljne posljedice hroničnog stresa.
„Godinama me pratio ogroman osjećaj grča, a u jednom trenutku to je rezultiralo i dobroćudnim tumorom. Najteži period bio je 2018. godine, a 2021. sam otkrila coaching, koji je i danas moja omiljena metoda rada na sebi jer jasno pokazuje kako od tačke A doći do tačke B i gdje postoji prostor za promjenu“, ispričala je.
Prvi znak nervoze je upozorenje
Kao najjednostavniji alat koji svako može primijeniti već danas, Maltašić savjetuje da obratimo pažnju na prve znakove nervoze.
„Pratite prve znakove nervoze. To je znak da se aktivirao primitivni dio mozga, naš centar za strah. Dajte sebi dvije ili tri sekunde da udahnete i izdahnete. Ja često preporučujem vježbu četiri-osam – udah do četiri kroz nos, izdah do osam na usta. Ne mora biti baš četiri i osam, može tri i šest, važno je da sebi date nekoliko sekundi da se smirite“, objasnila je.
Dodaje da se tek tada aktivira prefrontalni korteks, dio mozga koji omogućava racionalnije razmišljanje.
„Kada situaciju više ne doživljavamo kao opasnost, možemo reagovati mnogo smirenije i pametnije nego kada reagujemo iz straha.“
Empatija umjesto konflikta
Maltašić smatra da razumijevanje vlastitih reakcija pomaže i u odnosu prema drugima.
„Kada sam shvatila da i drugi ljudi imaju isti taj primitivni mozak kao i ja, počela sam imati mnogo više empatije. Naravno da postoje ljudi s kojima je to teže, ali za devedeset posto ljudi na poslu možemo razviti razumijevanje. Kada shvatimo da su i oni pod stresom, lakše ćemo zajedno riješiti problem“, rekla je.
Kada konflikt eskalira – napravite pauzu
Ako se sukob već rasplamsao, savjetuje da se razgovor privremeno prekine.
„Kada vidimo da je situacija eskalirala, ako postoji mogućnost, uvijek bih predložila pauzu. Recite: ‘Vidim da smo svi napeti. Možemo li nastaviti razgovor za petnaest minuta?’ Ljudi često misle da problem moraju riješiti odmah, ali to nije tačno. Nekoliko minuta odmaka često napravi veliku razliku“, kazala je.
Za kraj je poručila da postavljanje granica ne znači narušavanje odnosa.
„Granice su tu da zaštite nas, a ne da povrijede druge. One štite naše vrijednosti i daju priliku da se odnos gradi na zdravijim osnovama“, rekla je.
Umjesto kratkog odbijanja, preporučuje drugačiji način komunikacije.
„Umjesto da samo kažete ‘ne’, pokušajte reći: ‘Meni to ne odgovara, a evo i zašto.’ Kada ljudima damo kontekst i objasnimo šta nam odgovara, gradimo kvalitetniju komunikaciju i bolje odnose na poslu“, zaključila je Maltašić.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Pratite nas na društvenim mrežama
