Na Begića Glavici kod Travnika stoji kameni zid dug oko 63 metra. Visok je mjestimično do tri metra, ali ne opasuje plato niti zaustavlja prilaz. Kada su arheolozi istražili njegovu kamenu jezgru, ispod nje su pronašli ostatke spaljene strukture, drvene daske, pod i keramičke posude. Zid je, barem u svojoj prvoj fazi, podignut upravo preko tih ostataka. Zašto, još nije poznato.
Nalazi su predstavljeni u naučnom radu koji su u časopisu Archaeologia Austriaca objavili Mario Gavranović, Ajla Sejfuli, Irene M. Petschko i Nicole Mittermair. Istraživanje su tokom 2024. i 2025. proveli Zavičajni muzej Travnik i Austrijski arheološki institut.
Otkriće je počelo nalazom iz zida
Begića Glavica nije bila registrovana kao arheološko nalazište do 2022. godine. Tada su tragači s detektorima metala iz ruba vidljivog zida izvadili skupni nalaz koji se danas čuva u Zavičajnom muzeju Travnik. Među nekoliko stotina sitnih metalnih predmeta bili su dugmad, kopče i dijelovi pojaseva te fragmenti metalnog lima.
Prema obliku pojedinih dijelova pojasa, istraživači procjenjuju da je skupni nalaz najvjerovatnije položen u 6. stoljeću prije nove ere, iako su predmeti mogli biti prikupljani i ranije. Njegova veličina, zajedno s neobičnim zidom na malom platou, bila je povod za sistematska iskopavanja.
Zid ima oblik slova L. Umjesto da zatvara prostor poput uobičajenog odbrambenog bedema, on dijeli plato. Građen je od zemlje i svijetlog krečnjaka koji se ne nalazi na samom lokalitetu; najbliži prirodni izvor tog kamena udaljen je oko kilometar i po. Slojevi pokazuju da zid nije nastao odjednom, već je dograđivan u različitim fazama.
Ispod najstarijeg dijela arheolozi su zatekli ugljenisane daske, ostatke poda, površinu kojom se hodalo i keramiku na mjestu na kojem je ostala nakon požara. Posebno se izdvajaju dvije velike posude za skladištenje, visoke oko metar. Jedna je pronađena prevrnuta, a druga uspravno ukopana u tlo. Istraživači zaključuju da je prva faza zida napravljena tako da prekrije spaljene ostatke.
Nalazi iz različitih stoljeća
Sedam radiokarbonskih datuma upućuje na aktivnosti na lokalitetu od 13. do 9. stoljeća prije nove ere. Uzorci kostiju iz slojeva ispod zida smještaju te aktivnosti između 11. i 9. stoljeća prije nove ere. Autori upozoravaju da je drveni ugljen davao starije datume od kostiju, moguće zato što je korišteno starije drvo. Zbog toga se ne može odrediti tačna godina požara ni gradnje zida.
Metalni predmeti govore da se lokalitetu pridavala pažnja i kasnije. U dijelovima zida pronađeni su pažljivo složeni ukrasi, među njima narukvice, nanogvice i spirale, zatim koplje slomljeno u tri dijela i ukrašena igla. Istraživači pretpostavljaju da su se ljudi ovdje povremeno okupljali i ostavljali predmete tokom dužeg razdoblja.
Keramika također odudara od one koja preovladava na obližnjim gradinama. Česti su ukrasi izvedeni žljebovima i plohama, slični keramici skupina iz Karpatske kotline i Podunavlja. Među nalazima je i mala glinena figurina s ljudskim tijelom i životinjskim obilježjima, možda glavom ili maskom medvjeda. Ti predmeti ukazuju na veze i s drugim područjima, ali sami po sebi ne dokazuju da su na Begića Glavicu dolazili ljudi iz udaljenih krajeva.
U četiri sonde na platou arheolozi nisu našli ostatke kasnijih kuća ili drugih građevina. To ipak ne znači da na ovom mjestu nikada niko nije živio: spaljena struktura ispod zida ostavlja otvorenim pitanje njegove ranije upotrebe.
Autori smatraju da je Begića Glavica vjerovatno bila mjesto povremenih okupljanja i obrednih aktivnosti. Ne znaju, međutim, da li je ranija građevina uništena u nasilnom događaju ili tokom obreda, niti je li njeno prekrivanje zidom bilo čin poštovanja ili odbacivanja onoga što je tu ranije postojalo. Istražen je samo dio zida, pa odgovor možda leži u njegovim još neotkopanim dijelovima.
Pratite nas na društvenim mrežama
