Doreen Miller, edukatorica za roditelje na Institutu za roditeljstvo pri Univerzitetu Adelphi u Garden Cityju u New Yorku, navodi da se djeca nakon škole i obaveza kod kuće često umore od stalnog obraćanja odraslih. Zbog toga roditeljima savjetuje da izbjegavaju previše informacija odjednom i da zahtjeve dijele u manje korake, navodi Parents.
Umjesto dugih uputa, preporuka je da roditelji budu kratki i direktni. Poruku treba izreći odmah i jasno, bez suvišnog objašnjavanja, jer se u suprotnom dijete može isključiti i propustiti ono što se od njega traži.
Margaret Nickels, direktorica Centra za djecu i porodice pri Erikson Instituteu u Chicagu, kaže da način obraćanja također utječe na pažnju djeteta. Preporučuje kontakt očima i lagani fizički kontakt, poput stavljanja ruku na ramena, kako bi dijete bilo usmjereno na razgovor.
Stručnjaci upozoravaju i da roditelji ne bi trebali beskonačno ponavljati iste zahtjeve. Ako se dijete navikne da će istu poruku čuti pet puta, manje je vjerovatno da će reagovati odmah. Zbog toga savjetuju najviše dva jasna upozorenja, a zatim dosljednu posljedicu ako dijete ne postupi po uputi.
Jedan od prijedloga je i da se slušanje pretvori u igru. Djeca mogu tokom šetnje osluškivati ptice, insekte, vjetar ili zvukove trave, a roditelji s njima mogu razgovarati i o pjesmama koje slušaju. Time se, prema stručnjacima, pažnja “vježba” na zabavniji način.
Važno je i da roditelji djetetu posvete punu pažnju dok govori. Mary Renck Jalongo, autorica knjige “Learning to Listen, Listening to Learn”, kaže:
“Moje istraživanje pokazuje da djeca već u predškolskom uzrastu primjećuju kada odrasli nisu potpuno uključeni u razgovor s njima. Djeca se osjećaju cijenjeno i važno kada zaista odvojite vrijeme da ih saslušate. Osim toga, tako uče da uzvrate istom mjerom”.
