Naime, umjesto da pokuša kandidata za posao uhvatiti u zamku s trik pitanjima ili da ih pita o novom iPhoneu, želio je saznati nešto jednostavnije: Da li bi kandidat zaista uživao da s njim ode na pivo.
Jobs bi s kandidatima imao neformalni intervju, kao što su bile šetnje, kako bi provjerio da li se s njima može složiti i izvan kancelarije. Zapravo, “pivski test” nije bio vezan za alkohol, već je suština bila da li kandidat može dovoljno dugo odbaciti korporativnu glumu da bi razgovarao i bio neko u čijem je društvu prijatno biti.
Američki medij AS USA piše da bi Jobs kandidate pitao o npr. šta su radili prošlog ljeta, samo da bi inicirao razgovor. Nije bilo (ne)tačnih odgovora, ali vjerovatno je pretpostavljao da nije dobro ako je razgovor usiljen, iscrpljujući ili ako ga uopće nije bilo.
Jobs bi na kraju razgovora pitao sebe: Da li bih popio pivo s ovom osobom, da li bih opušteno razgovarao s njom tokom šetnje? Ako bi sam sebi odgovorio negativno, to bi mu govorilo nešto što biografija te osobe nije mogla reći.
“Pivski test” nekima djeluje neozbiljno u poređenju s Myers-Briggsovim testom ličnosti ili 90-minutnim intervjuem. No, Jobs je uvjeravao da je njegova strategija zapošljavanja sve, ali ne samo neozbiljna.
Naime, on je 2008. u intervjuu za poslovni magazin Fortune kazao da je zapošljavanje najboljih ljudi kao traženje igle u plastu sijena. Kako je naglasio, to shvata veoma ozbiljno.
Tri godine prije svoje smrti je naveo da je intervjuirao više od pet hiljada ljudi i da sama stručnost kandidata za posao nije bila dovoljna da ga impresionira. Ipak, smatrao je da postoji ograničenje u onome što može saznati tokom jednosatnog intervjua za posao.
Ukazao je da se u konačnici sve svede na unutrašnji osjećaj – kakav je utisak o nekoj osobi i kako se ponaša kada se suoči s problemima, piše Fortune.
