Njemačka privreda se nakon nekoliko slabih godina oporavlja veoma sporo.
Više cijene energije povećavaju inflaciju i opterećuju potrošnju. Ipak, prema ifo Institutu, veća državna ulaganja u infrastrukturu, klimatsku neutralnost i odbranu, kao i poticaji iz inostranstva, sprečavaju ozbiljniji pad.
Predsjednik Nadzornog odbora Nikolas Stihl želi da zaposleni rade više. Međutim, za to ne bi trebali dobiti veću platu, piše Merkur.de.
Uprkos pozitivnoj prognozi instituta ifo, industrija je trenutno pod velikim pritiskom. Cijene energije, geopolitički sukobi, nedostatak kvalificirane radne snage i slaba konkurentska pozicija opterećuju Njemačku kao poslovnu lokaciju. Nikolas Stihl sada se uključio u ovu raspravu. U tekstu za Euronews, predsjednik Nadzornog odbora proizvođača motornih pila poziva na povećanje sedmičnog radnog vremena.
Stihl traži 40-satnu radnu sedmicu u privredi
Prema Stihlu, Njemačka je već godinama zarobljena u kriznom režimu.
“U proteklih osam godina izgubili smo oko 15 posto naše industrijske proizvodnje. Svakog mjeseca Njemačka gubi oko 15.000 industrijskih radnih mjesta.”
Poduzetnik smatra da se moraju stvoriti “bolji okvirni uslovi” za održiv oporavak. Njegov ključni zahtjev je da se radna sedmica produži na 40 sati – izričito bez odgovarajućeg povećanja plata.
To mišljenje dijele i drugi poslodavci. Njemačka je izgubila prednost u produktivnosti u odnosu na ključne konkurente, koja je ranije opravdavala visoke troškove rada.
Stihl to povezuje s dodatnim prijedlozima reformi: ograničavanjem doprinosa za socijalno osiguranje na 40 posto bruto plate, produženjem radnog vijeka, privlačenjem kvalificiranih imigranata i smanjenjem birokratije.
Sistem od 40 sati rada bez povećanja plate smanjio bi satnicu
Sedmica od 40 sati bez dodatne naknade teoretski bi značila nižu zaradu po satu. Za kompanije bi to moglo smanjiti troškove rada po proizvedenoj jedinici – ali samo ako dodatno radno vrijeme zaista donese veću dodanu vrijednost.
I upravo tu se pojavljuje problem. Princip “više je bolje” često ne važi na radnom mjestu. Kraće radno vrijeme znači visoku produktivnost?
Šta kaže istraživanje?
Analiza Fondacije Hans Böckler iz 2007. godine, koja je upoređivala radno vrijeme i produktivnost po satu u evropskim zemljama, zaključila je da su zemlje s relativno kraćim radnim vremenom često imale visoku produktivnost po satu rada. Njemačka spada među zemlje s relativno kratkim radnim vremenom i natprosječnom produktivnošću po satu.
Stručnjak WSI-ja Hartmut Seifert ukazuje na moguću povezanost: kraće radno vrijeme moglo bi povećati učinak i koncentraciju, smanjiti broj grešaka i time povećati produktivnost po satu.
To ne znači da je svako skraćivanje radnog vremena automatski ekonomski korisno. Međutim, pokazuje da dodatni radni sati nisu nužno najsigurniji put ka većoj produktivnosti ili blagostanju.
