Još nakon što su saopćeni prvi izborni rezultati po Kojima je Vukanović debelo zaostajao za Željkom Cvijanović i Marinkom Božovićem u trci za Predsjedništvo BiH iz RS-a, Vukanović je najavio da se više neće javljati ljudima na telefon, ali je prozvao i medije za koje je kazao kako mu nisu dali dovoljno prostora da govori u predizbornoj kampanji.
Kako je danas rekao, još kao mladi novinar nikoga nije odbio i odazivao se na svaki poziv, “skakao na svaku nepravdu, kršenje radničkih i ljudskih prava, branio obespravljene, koliko sam mogao, sebe izlagao riziku i čestim napadima, uživao u ulozi hercegovačkog Robina Huda, zaštitnika obespravljenih i poniženih”.
“Bio sam mlad kada sam počeo, imao 26 godina, pun elana i energije, pa iako sam doživljavao teške udarce, od izbacivanja iz škole, gdje sam radio kao profesor, do sudskih progona, napada na porodicu, drakonskih kazni i ulazaka u velike probleme, kao 2014. godine. Sve sam nastavio i kao poslanik kada sam ušao u Narodnu skupštinu Republike Srpske, želio sam biti istinski narodni tribun, kao nekad Petar Kočić, sasipati sa skupštinske govornice istinu u lice korumpiranim moćnicima, dovoditi ih do ludila, proširiti granice djelovanja od Trebinja do Banjaluke i Novog Grada, boriti se protiv rudnika, ekoloških katastrofa, gašenja firmi, ići do Švicarske autobusom da bi spriječio operaciju ‘Batagon’, velike pljačke i otimačinu Alumine, mrsio poslove moćnicima od 43 miliona KM, što je veoma opasno, lično pomagao ljudima u nevolji da niko ne zna”, kazao je.
Ipak, kaže da se dogodio paradoks jer “što se više borio protiv korupcije, kriminala, rudnika, zagađenja, otkaza i nepravdi, štitio narod i njegove interese, tako je padao broj glasova Liste za pravdu i red”.
“U psihologiji je davno opisano da nažalost ljudi ne cijene iskrenost i dobronamjernost, laku dostupnost i požrtvovanost, smatraju to za slabost, cijene one koji su opasni, mogu da im naude, koji su nedodirljivi, često bahati i arogantni, a to se najbolje vidjelo na posljednjim izborima i rezultatima. Naravno da 100.000 osvojenih glasova nije malo, jer su čisti, bez ijedne molbe i ‘sigurnog glasa’, bez ijedne sekunde na televiziji u Republici Srpskoj, napadnut sa svih strana…”, priča Vukanović.
Ipak, kaže da je bio šokiran kada je vidio da je Lista za pravdu i red na Bukovoj Kosi kod Prijedora, “gdje su Rufi i Zvonko Veselinović nelegalno otvorili rudnik i izazvali ekološku katastrofu, gdje sam u bezbroj navrata prešao 800 kilometara da iz Trebinja odem i vratim se do Prijedora, kako bi snimio prilog, razgovarao sa mještanima, govorio u Narodnoj skupštini i javnosti, prozivao opasne moćnike i na kraju smo dobio samo dva glasa na izborima i velike nevolje”.
“Slično je sa Ozrenom, gdje me je stotine ljudi dočekalo kod crkve sa zvonima kad sam razbio pokušaj Bošnjakovića, Likosa i stranaca iz Australije da otvore rudnik obojenih metala, prethodno odbio unosne ponude da uzmem novac i ušutim. Na Loparama i Majevici sam odigrao ključnu ulogu da ne počne rudarenje litijuma, u Zvorniku i Podrinju, sam branio Aluminu kao da mi je očevina, skakao do Švicarske i izgubio 21.000 KM u sudskom postupku sa Pavgordrom, do Ljubinja, čiji sam bio istinski ambasador, skupa sa Đorđom, Nenadom i Zagom, jer malo mjesto teško može imati poslanika, izborio se da se opštini vrati hotel, da se uradi put do Trebinja i Žegulje, betonira jezero kako bi se zadržala voda za navodnjavanje, učestvovao u nekim humanitarnim akcijama i individualno podržavao ljude u strogoj tajnosti da niko ne zna, a onda dobio 103 glasa, više nego duplo manje nego prije 4 godine”, ustanovio je.
Poručio je svima koji bi da mu “drže slovo” kako treba raditi i boriti se, da “fino odu u sud, napišu program i statut, skupe pare i potpise, osnuju politički subjekt, plate skupe prijave, prikupe papire i potpise, razbiju mafijaški režim…”
“A, ja bih vrlo rado nakon 20 godina svakodnevne borbe prsa u prsa sa Mafijom rado odmorio i prepustio palicu. Mora se imati doza samopoštovanja, mora se i narodu javno govoriti istina u oči, na koliko nekad bila teška”, rekao je.
