U saopćenju se navodi da posebno zabrinjava mogućnost da se iza te formulacije krije dugoročna obaveza zakupa transportnog kapaciteta gasovoda, što bi moglo odrediti buduće troškove transporta gasa i konačnu cijenu za građane i privredu.
Iz SBiH ističu da je i ranije u dokumentima vezanim za Južnu interkonekciju bilo navedeno da je za ekonomsku održivost projekta potrebno obezbijediti dugoročni zakup transportnog kapaciteta, uz bankarske garancije za ugovoreni transport.
Stranka traži odgovore na pitanja koliki je minimalni godišnji zakup kapaciteta, ko je zakupac, ko garantuje plaćanje, kolika je cijena transporta po kubiku gasa, da li se zakup plaća i kada kapacitet nije iskorišten te da li obaveza postoji bez obzira na potrošnju gasa u Federaciji BiH.
Navode i da građani moraju znati hoće li se taj trošak prelijevati na račune domaćinstava i privrede, kako se takva obaveza može raskinuti ili izmijeniti i ko snosi finansijski rizik ako buduća potrošnja bude manja od projektovane.
“Da li se danas građanima predstavlja ’50-godišnja obaveza’, a zapravo se priprema 50-godišnja obaveza plaćanja određenog kapaciteta gasovoda?”, pitaju iz ove stranke.
Poručuju da je jedno izgraditi gasovod, a sasvim drugo je 50 godina plaćati njegov kapacitet.
U saopćenju se problematizira i finansijska konstrukcija projekta. SBiH podsjeća da je predsjednik kompanije AAFS Infrastructure and Energy Joseph Flynn u junu javno rekao da ta kompanija još prikuplja sredstva i planira okupiti banke, investicione fondove i druge partnere, zbog čega traže da Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije objavi naziv finansijskih institucija, ukupan iznos finansiranja, iznos vlastitog kapitala AAFS-a, iznos kredita, kamatnu stopu, rok otplate, garancije, dužnika i garancije za vraćanje kredita.
“Nije dovoljno izgraditi cijev. To znači da moramo razlikovati tri potpuno različite stvari: izgradnju gasovoda – zakup transportnog kapaciteta – nabavku gasa. Potrebno je imati gas, ugovoriti njegovu nabavku, zakupiti kapacitet na LNG terminalu, zakupiti
transport kroz Hrvatsku, a potom osigurati korištenje same Južne interkonekcije”, navode.
Iz SBiH poručuju da se ne protive Južnoj interkonekciji i da je alternativni pravac snabdijevanja gasom potreban Federaciji BiH, ali traže da Vlada Federacije BiH prije bilo kakvog potpisivanja objavi kompletan ugovor sa AAFS-om, finansijski model projekta, model povrata investicije, plan zakupa kapaciteta i sve obaveze koje će u narednih 50 godina imati Federacija BiH, njene institucije, kompanije i krajnji potrošači.
