Na ovaj problem ukazali su predstavnici Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo (UPKS) i Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine na sastanku s direktoricom Službe za zapošljavanje KS Aminom Džonlagić.
Napomenuli su da Bosna i Hercegovina kasni u upravljanju radnim migracijama, čime se narušava konkurentnost domaćih kompanija i smanjuje interes stranih investitora. Zbog toga je od Službe zatraženo ubrzanje obrade zaprimljenih zahtjeva za radne dozvole.
Razgovarano je i o radu stranaca, tekućim i planiranim projektima zapošljavanja, kao i o potrebi unapređenja saradnje i komunikacije između poslodavaca i Službe za zapošljavanje.
Istaknuto je da je u posljednje tri godine broj nezaposlenih u KS smanjen za 5.000, dok je Služba u proteklih pet godina izdvojila 108 miliona KM za programe zapošljavanja, pri čemu je 70 posto sredstava usmjereno u realni sektor. Kroz najavljeni rebalans budžeta do kraja godine planirano je dodatnih 20 miliona KM za ove namjene.
Trenutno je u KS evidentirano 18.000 aktivnih tražilaca posla, od kojih je više od 50 posto starije od 50 godina, što ukazuje na pomjeranje starosne dobi usljed odlaska mladih i smanjenog nataliteta.
Džonlagić je naglasila da su dosadašnji programi, posebno oni usmjereni na samozapošljavanje i prekvalifikaciju, dali konkretne rezultate i omogućili trajno zapošljavanje učesnika.
S druge strane, predsjednik UPKS Suad Ećo pozvao je Službu da bude još više usmjerena na aktivno posredovanje i na osobe koje stvarno traže posao.
“Danas smo imali jako kvalitetan sastanak s direktoricom Službe i na taj način pokušavamo unaprijediti komunikaciju. Smatram da na mjesečnoj bazi trebamo razmjenjivati informacije – da nas Služba informiše šta je u pripremi, a da mi kao poslodavci iznesemo svoje zahtjeve i potrebe”, kazao je Ećo.
Poslodavci su podsjetili na važnost blagovremenog pokretanja programa zapošljavanja, kojima bi se pratio početak poslovne godine te sezonske potrebe u građevinarstvu, turizmu i poljoprivredi.
Apelovali su na kreiranje posebnih programa za pripravnike kako bi mladi radili odmah po završetku školovanja, ali i na podršku za zapošljavanje teže zapošljivih kategorija: osoba starijih od 50 godina, osoba pred penzijom, žena, osoba s invaliditetom i radnika manje atraktivnih zanimanja.
Također je ukazano na potrebu bolje koordinacije između resornih ministarstava, obrazovnog sistema i službi za zapošljavanje kako bi se obrazovanje uskladilo sa stvarnim potrebama tržišta i ublažile štetne posljedice hroničnog nedostatka radne snage u privredi.
