Uz Zemlju se već stotinjak godina kreće kamen širok između dvadeset i sto metara, koji se toliko drži naše putanje da izgleda kao da nas prati. Otkriven je 2016. i dobio havajsko ime Kamo’oalewa. Kineska letjelica Tianwen-2 prišla mu je prošlog mjeseca na svega dvadeset kilometara i poslala prve snimke.
Prvo treba biti precizan, jer se ova priča često prenosi netačno.
Kamo’oalewa nije drugi Mjesec, iako ga tako zovu.
Pravi mjesec kruži oko planete. Ovaj kamen kruži oko Sunca, kao i Zemlja, samo po gotovo istoj putanji i u gotovo istom ritmu.
Zbog toga se, gledano sa Zemlje, čini da nas obilazi. U stvarnosti trčimo jedno pored drugog oko iste tačke, a on se pritom njiše naprijed i nazad. Takva tijela se zovu kvazisateliti.
Havajsko ime za nešto što se njiše
Otkrio ga je u aprilu 2016. sistem teleskopa Pan-STARRS na Havajima, napravljen za praćenje asteroida koji prolaze blizu Zemlje.
Kamo’oalewa na havajskom otprilike znači nebesko tijelo koje se njiše, i to opisuje tačno ono što radi. Njegova putanja izgleda kao spirala koja se stalno pomjera.
U jednom dijelu godine približi se Zemlji, u drugom se udalji. Nikad nije bliže od otprilike četrdeset puta veće udaljenosti nego što je Mjesec, a ponekad je i sto puta dalje.
Komad koji je odletio s Mjeseca
Njegovo porijeklo je bilo zagonetka godinama.
Riješio ju je Ben Sharkey s Univerziteta Arizona, poređenjem svjetlosti koju kamen odbija.
Ispostavilo se da je sastavljen od uobičajenih silikata, ali da mu se infracrveni potpis razlikuje od svih poznatih asteroida. Kada je Sharkey to uporedio s uzorcima donesenim s Mjeseca u misiji Apollo 14, podudarilo se.
Zaključak je da Kamo’oalewa vjerovatno nije asteroid nego komad Mjeseca. Odlomio se pri snažnom udaru, negdje između milion i deset miliona godina unazad, i ostao u svemiru umjesto da padne nazad.
Sharkey je to opisao slikovito: ono što se vidi je istrošeni silikat, a eoni izloženosti svemiru i sitnim meteoritima ostave trag koji je gotovo kao otisak prsta.
Kasnija istraživanja povezala su ga s kraterom Giordano Bruno na drugoj strani Mjeseca, širokim dvadeset dva kilometra.
Milijarda kilometara do kamena od pedeset metara
Tu dolazi dio koji se dešava upravo sada.
Kineska svemirska agencija poslala je 2025. letjelicu Tianwen-2 s ciljem da stigne do tog kamena i uzme uzorak.
Putovanje je trajalo trinaest mjeseci i prešla je oko milijardu kilometara. Prošlog mjeseca je prišla na svega dvadeset kilometara i poslala prve fotografije izbliza.
To je jedan od najmanjih objekata koje je ijedna letjelica ikada posjetila.
Plan je da uzme uzorak i vrati ga na Zemlju. Ako uspije, po prvi put bi se u laboratoriji našao komad Mjeseca koji nije donesen s njegove površine nego uhvaćen u svemiru.
Tristo godina, pa nestaje
Ova pratnja neće trajati.
Kamo’oalewa je u blizini Zemlje tek stotinjak godina, dakle stigao je negdje početkom dvadesetog vijeka.
Prema proračunima, ostat će još otprilike tristo godina, a onda će izmaći Zemljinoj gravitaciji i otići dalje u svemir.
To znači da živimo u vrlo kratkom razdoblju u kojem ga uopšte možemo dohvatiti. Da je čovječanstvo razvilo svemirske letove nekoliko stoljeća ranije ili kasnije, ovog kamena ne bi bilo tu.
Zemlja ima još nekoliko takvih pratilaca, njih pet do sedam, ali su ostali na nestabilnijim putanjama. Kamo’oalewa je najstabilniji od svih, i zato je odabran za misiju.
Golim okom se ne vidi. Za posmatranje je potreban jedan od najvećih teleskopa na svijetu, i to samo u nekoliko sedmica u aprilu, kada je dovoljno osvijetljen.
Pratite nas na društvenim mrežama
