Kao primjer mogu poslužiti kandidati koji u skupštinske klupe ulaze s manje od 100 glasova, istaknuta politička imena koja unaprijed znaju da osvojene mandate nikada neće prihvatiti, te oni koji i sa nekoliko hiljada glasova ostaju ispod crte.
Praksa u kojoj političke stranke koriste svoje najpopularnije kadrove kao “lokomotive” na otvorenim listama ponavlja se svaki izborni ciklus.
Radi se o dobro poznatom fenomenu. Nosioci listi ili kandidati koji već obnašaju važne izvršne funkcije, poput načelničkih, privlače ogroman broj glasova. Međutim, njihov cilj nije preuzimanje mandata, pa tako njihovo mjesto biva ustupljeno onima koji su osvojili manju podršku glasača.
Jedan od primjera, tokom ovog izbornog ciklusa, su načelnik Ilidže Nermin Muzur i načelnica Novog Sarajeva Benjamina Karić koji su osvojili veliki broj glasova, ali su ipak odlučili da ne preuzmu mandat.
“Legitimna prevara” birača
Karić je na Općim izborima osvojila 4.206 preferencijalnih glasova što čini 11,35% glasova sa liste SDP-a za Skupštinu Kantona Sarajevo. Za Klix.ba je kazala kako ipak ostaje na poziciji načelnice Općine Novo Sarajevo zbog započetih projekata koje ima namjeru okončati.
S druge strane, Muzur je također kazao da neće prihvatiti zastupnički mandat u Skupštini Kantona Sarajevo, ali da bi prihvatio neku od izvršnih funkcija ako bude u prilici. Muzur je osvojio 11.177 glasova kao nositelj liste NiP-a za Skupštinu Kantona Sarajevo.
Nakon što se izborni proces završi i glasovi prebroje, ovi kandidati odbijaju prihvatiti osvojeni mandat, odlučujući se za ostanak na trenutnim funkcijama. Njihove mandate i mjesta u skupštinskim klupama tada preuzimaju sljedeći kandidati sa stranačke liste, koji imaju drastično manju podršku naroda.
S obzirom na to da su Muzur i Karić “otpali”, umjesto njih u Skupštinu KS ulaze oni koji su sljedeći na stranačkim listama.
Pa bi tako, umjesto Karić koja je osvojila 4.206 glasova u Skupštinu KS trebao ući Redžo Lemezan koji trenutno ima 1.291 preferencijalnih glasova. Umjesto Muzura koji je bio nositelj liste i osvojio 11.177 glasova, ući će Omer Osmanović koji ima 1.591 preferencijalnih glasova.
Građani koji su na glasačkom listiću zaokružili ime istaknutog političara, vjerujući da će ih upravo on predstavljati, na kraju ostaju izigrani. Iako Izborni zakon ovakve poteze ne sankcioniše, ovakva politička strategija s pravom se može okarakterisati kao vrsta legitimne prevare birača.
Stranke na ovaj način maksimiziraju svoj rezultat, koristeći prepoznatljiva lica isključivo kao izborni mamac za prikupljanje glasova koje će na kraju konzumirati neko drugi.
Matematika koja prkosi logici
Preliminarni rezultati izbora su također ogolili paradoks izborne matematike u BiH. Jedan primjer je i to što će pojedini kandidati u naredne četiri godine sjediti u klupama i odlučivati o budžetima i sudbini građana na osnovu 83 glasa, dok drugima nije pomoglo ni povjerenje više od 4.500 birača.
Apsolutna rekorderka ovogodišnjih izbora je Svetlana Kamenjaš, kandidatkinja HDZ-a, koja je osigurala mjesto u Skupštini Posavskog kantona sa svega 83 osvojena glasa.
S druge strane u SBK Vildan Hajić (SDA) nije uspio osigurati mandat ni s 4.538 preferencijalnih glasova.
Glavni krivac za ovaj disbalans je pravilo unutrašnjeg cenzusa od 20 posto. Da bi kandidat s niže pozicije preskočio kolegu kojeg je vrh stranke pozicionirao na prvo ili drugo mjesto, on mora osvojiti najmanje 20 posto od ukupnog broja glasova koje je osvojila njegova stranka u tom kantonu.
