Nekada su automobili imali jasnu ličnost. Razlikovali su se po zvuku motora, načinu na koji mijenjaju brzine, osjećaju na volanu, prenosu snage i “momenta” na podlogu i ponašanju u vožnji.
Danas mnogi modeli, bez obzira na marku, ostavljaju veoma sličan utisak. Kabine su pretvorene u digitalne prostore s velikim ekranima i minimalnim brojem fizičkih komandi, dok softver preuzima sve veću kontrolu nad funkcijama automobila.
Tesla je među proizvođačima koji su najviše popularizirali minimalistički pristup enterijeru. Veliki centralni ekran postao je gotovo jedina kontrolna tačka u vozilu, dok su fizička dugmad gotovo potpuno nestala. Iako takav koncept djeluje moderno i futuristički, dio vozača smatra da upravo zbog toga vožnja djeluje hladnije i manje intuitivno.
Sličan trend može se primijetiti i kod Volvo modela nove generacije. Švedski proizvođač godinama je bio poznat po jednostavnom, funkcionalnom i veoma prepoznatljivom pristupu automobilima, ali novi modeli sve više naglašavaju digitalizaciju i softverske funkcije. Mnogi smatraju da se time gubi dio identiteta po kojem je Volvo bio poznat.
Ni sportski proizvođači nisu ostali imuni na promjene. Porsche i dalje proizvodi izuzetno sposobne automobile, ali i kod njih sve veći broj ekrana i digitalnih sistema mijenja tradicionalni osjećaj vožnje. Za dio entuzijasta, klasični analogni karakter sportskog automobila polako nestaje pod slojem tehnologije, jer tablet s digitalnim prikazom instrumenata mijenja klasične “cajgere”.
Istovremeno, BMW često se navodi kao jedan od posljednjih velikih proizvođača koji još pokušava zadržati fokus na dinamici vožnje i osjećaju za volanom, posebno kroz M modele. Ipak, čak i kod BMW-a moderni sigurnosni sistemi, elektrifikacija i povećanje mase vozila mijenjaju iskustvo koje su nekada nudili njihovi automobili. Novi M5 s 2,5 tone više nije onaj stari “M”. Ma koliko god snage nudio, jednostavno je pretežak.
Posebne kritike posljednjih godina dobija i Mercedes, prvenstveno zbog dizajna i prelaska na manje elektrifikovane motore, a krivac su naravno strožije ekološke norme koje su dovele do smanjivanja radne zapremine i sve češće upotrebe hibridnih sistema. Primjer poput AMG C63 pokazao je koliko su podijeljena mišljenja među ljubiteljima automobila kada se veliki V8 motor zamijeni četverocilindarskim hibridnim pogonom, bez obzira na impresivne performanse.
Upravo zbog svega toga dio vozača danas duže zadržava starije automobile. Ne zato što su novi modeli loši, već zato što stariji automobili nude jednostavniji i autentičniji osjećaj vožnje. U vremenu kada elektronika filtrira gotovo svaki osjećaj za volanom, upravo ta sirovost postaje ono što mnogima nedostaje.
Stariji modeli omogućavaju i jednostavnije održavanje, a neki od njih su motiv i ujedno projekat vlasniku po principu “uradi sam”. Na kraju, da li je iko ikada sanjao električni automobil prepun softvera kao što su mnogi živjeli za moćni i još uvijek snuju neprevaziđeni zvuk V8 motora?
Industrija će se i dalje razvijati prema elektrifikaciji i digitalizaciji, ali ostaje pitanje koliko će prostora u budućnosti ostati za automobile koji vozaču mogu ponuditi nešto više od same tehnologije – emociju, karakter i uživanje u vožnji.
