U potresnoj poruci Hrustanović je napisao kako je i sam trebao biti dio ekspedicije, ali da je sudbina odlučila drugačije. Prisjetio se trenutka ispraćaja ispred Doma mladih u Zenici, kada je kroz šalu poželio da im se pokvari kombi kojim su krenuli na put, dodajući da bi danas dao sve da se upravo to dogodilo i da su se vratili kući.
Istakao je da je od trenutka kada su članovi ekspedicije prestali odgovarati na pozive osjećao veliku strepnju i nelagodu, navodeći da je imao osjećaj da nešto nije u redu.
“Teško je voditi akcije, ali najteže su one koje vodiš za svoje prijatelje. One s kojima si do jučer spašavao tuđe živote, rame uz rame, a danas stojiš i gledaš, moleći se, nadajući se da će neko spasiti njih”, napisao je Hrustanović.
Poručio je da će uspomenu na svoje prijatelje nositi sa sobom cijelog života, u svakom koraku, na svakoj planini i u svakoj akciji spašavanja.
“Nedostajat ćete. Ne postoje riječi koje mogu opisati ovu prazninu u mojim grudima. Dok sam živ, nosit ću vas sa sobom, u svakom koraku, u svakoj planini, u svakoj akciji spašavanja”, naveo je.
Na kraju oproštajne poruke istakao je da će ih pamtiti po zajedničkim planinarskim turama, neprospavanim noćima, umoru koji su dijelili i međusobnoj podršci, naglasivši da su za njega bili mnogo više od prijatelja.
“Volim vas… i uvijek ću vas voljeti”, zaključio je načelnik GSS stanice Zenica u oproštajnoj objavi.
