“Snosim svu odgovornost, nisam obratila pažnju, pogledala sam u telefon i to se dogodilo”, rekla je Anja Ljubojević ranije o uzrocima nesreće.
Za RTRS je naglasila kako sarađuje s Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske te kako je do udesa došlo u trenutku nepažnje, dok se vraćala s zabave. Potpuno je smrskan službeni automobil vrijedan oko 60.000 KM.
“Bila sam na fešti, popila sam par pića, ali sam bila dovoljno svjesna da bih upravljala vozilom. Svog vozača sam oslobodila smjene, pogledala u telefon, mokar kolovoz…”, kazala je Ljubojević.
Ona je zbrinuta na Univerzitetsko-kliničkom centru Banja Luke. Isprva je navedeno da je lakše povrijeđena, no RTRS piše da ima slomljeno rebro i potres mozga.
Sada, kada je nesreća prošla bez tragičnih posljedica, u javnosti se postavlja pitanje kakvu odgovornost će snositi Ljubojević i da li treba podnijeti ostavku s obzirom na korištenje službenog vozila.
Prema nedavno usvojenom Zakonu o bezbjednosti saobraćaja propisane su žestoke kazne za saobraćajne prekršaje u BiH koji se odnose na bahatu vožnju. Vožnja pod utjecajem alkohola, korištenje mobilnog telefona tokom vožnje i izazivanje saobraćajne nesreće s velikom materijalnom štetom i povredama povlače za sobom prekršajnu, ali potencijalno i krivičnu odgovornost.
Kazne za bahatu vožnju su predviđene u iznosu do čak 5.000 KM s dva kaznena boda i devet mjeseci uslovne kazne zatvora, dok su za korištenje mobilnog telefona predviđene kazne do 2.000 KM.
Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Saša Magazinović ranije je pojasnio da će u ovom slučaju sud odlučiti o jedinstvenoj kazni, koja će zavisiti i od nivoa alkohola koji je Ljubojević imala u krvi.
Vožnja pod utjecajem alkohola je ogroman rizik i neodgovornost prema vlastitom, ali i tuđim životima. Kada se doda i da je Ljubojević u trenutku nesreće koristila službeni automobil dok se vraćala sa zabave, priča poprima potpuno novu dimenziju.
Nesporno je da Ljubojević kao potpredsjednica NSRS-a ima pravo na službeni automobil, ali važno je naglasiti da službeni automobil finansiraju građani te da je neodgovorno koristiti ih u privatne svrhe, pogotovo u alkoholisanom stanju.
Kada javni funkcioner koristi to vozilo van radnog vremena za privatne zabave, a potom sjedne za volan u alkoholiziranom stanju, to građanima šalje poruku ekstremne bahatosti.
Osim prekršajnih i potencijalno krivičnih sankcija, Ljubojević bi trebala snositi i finansijsku odgovornost za nadoknadu štete na službenom vozilu te bi se trebalo utvrditi da li je koristila automobil suprotno pravilima Narodne skupštine RS-a, s obzirom na to da ga je vozila u četiri ujutru, odlazeći kući sa zabave.
Iako je Ljubojević rekla da će snositi svu odgovornost za nastalu materijalnu štetu, postavlja se pitanje gdje je moralna odgovornost. Ljudi na visokim pozicijama, poput potpredsjednika NSRS-a, ministara ili direktora, trebali bi predstavljati zakon i instituciju.
Izgovori poput “gledala sam u telefon” ili “popila sam samo par pića” u očima javnosti ne zvuče kao opravdanje, već kao pokušaji umanjenja sopstvene krivice. U uređenim demokratijama ovakav čin značio bi početak kraja političke karijere za mnoge političare.
