X-59 je poletio iz zrakoplovne baze Edwards, a njime je upravljao NASA-in testni pilot Jim “Clue” Less. Nakon 81 minute leta, avion je sigurno sletio, čime je završio svoj prvi nadzvučni let i započeo novu fazu testiranja.
Tokom leta obavljenog 5. juna, X-59 se popeo na visinu od 13.228 metara i premašio brzinu zvuka. Dostigao je brzinu od 1,077 Macha, odnosno gotovo 1,1 Mach.
Tokom leta, uz X-59 je letio i avion F-15 koji je pratio njegovo ponašanje i prikupljao podatke. Iako je glavni cilj, odnosno probijanje zvučnog zida, uspješno ostvaren, istraživači nisu uspjeli zabilježiti zvučni potpis X-59. Zvučni prasak koji je proizveo F-15 bio je preglasan za senzore pa nisu mogli izdvojiti jedinstveni zvuk aviona X-59.
Ipak, ovaj let predstavlja veliko dostignuće za NASA-u i njene inženjere. Od svog prvog leta u oktobru, X-59 je obavio 16 probnih letova pri manjim brzinama. Najnovija misija pokazala je da avion funkcioniše prema očekivanjima kada leti nadzvučnim brzinama.
X-59 je razvijen kako bi riješio jedan od ključnih problema nadzvučnog letenja, a to je smanjenje glasnih zvučnih praskova koji su spriječili razvoj nadzvučnih letova iznad kopna.
Avion izgleda drugačije od ostalih nadzvučnih aviona. Ima dugo i usko tijelo te oštar, izdužen nos. Inženjeri su ga tako projektovali kako bi udarni talasi bili raspoređeni, umjesto da se spoje u jedan snažan talas pritiska.
Tradicionalni nadzvučni avioni proizvode glasan prasak kada njihovi udarni talasi stignu do tla, ali je X-59 osmišljen da bude znatno tiši. Umjesto zaglušujuće eksplozivne buke, ljudi na tlu bi trebali čuti blaži zvuk sličan zvuku zatvaranja vrata automobila u daljini. Upravo je takav, znatno manji akustični uticaj, jedan od glavnih NASA-inih ciljeva za ovaj avion.
X-59 je dio NASA-ine misije Quesst, čiji je cilj prikupljanje stvarnih podataka iz leta i ispitivanje mišljenja javnosti o tišim nadzvučnim letovima.
Trenutni propisi u SAD-u zabranjuju komercijalne nadzvučne letove iznad kopna zbog problema sa zvučnim praskom. Ta pravila su na snazi još od 1973. godine, kada tehnologija nije mogla riješiti problem buke.
NASA se nada da će X-59 dokazati da tiši nadzvučni avioni mogu letjeti bez ometanja ljudi na tlu. Ako regulatorne institucije zaključe da je nivo buke dovoljno nizak, rezultati bi mogli pomoći u izmjeni zastarjelih zrakoplovnih propisa. U slučaju promjene pravila, putnički avioni bi jednog dana mogli letjeti brže iznad kopna, a da pritom nivo buke ostane u prihvatljivim granicama.
NASA je zajedno sa kompanijom Lockheed Martin i njenim odjelom Skunk Works projektovala i napravila X-59. Jedna od njegovih najzanimljivijih karakteristika jeste vanjski sistem za pregled okoline, koji zamjenjuje uobičajeni pogled iz pilotske kabine prema naprijed, a koji je blokiran dugim nosom aviona.
Svaki let inženjerima donosi nove uvide o načinu na koji avion leti i kakve performanse ostvaruje. Ti podaci pomoći će oblikovanju budućih programa usmjerenih ka efikasnijem i tišem nadzvučnom saobraćaju.
Sljedeći probni let očekuje se za nekoliko dana i dodatno će pomjeriti granice mogućnosti aviona X-59. NASA planira da avion leti brzinom od približno 1,4 Macha na visini od 16.800 metara, što je bliže uslovima kakvi bi mogli vladati tokom budućih komercijalnih letova.
Ovaj let će NASA-i pružiti još jednu priliku da zabilježi jedinstveni zvuk X-59 koristeći posebne senzore postavljene na pratećem avionu i mikrofone raspoređene na tlu.
