Zašto nastavnici u Kantonu Sarajevo traže ukidanje tromjesečne blokade za disciplinske mjere?

Šuvalić tvrdi da su posljednjih godina u školama sve vidljiviji teži oblici neprihvatljivog ponašanja, od vrijeđanja i prijetnji do fizičkih napada, dok postojeći propisi, prema njegovoj ocjeni, stvaraju “blokade” zbog kojih škole u pojedinim situacijama ne mogu pravovremeno izreći narednu odgojno-disciplinsku mjeru.

U “Novom danu” N1 detaljno je objasnio šta Sindikat traži, zašto smatra da sadašnji sistem ostavlja nastavnicima “vezane ruke”, ali i zbog čega insistira da njihovi zahtjevi nisu usmjereni protiv djece.

Nakon najave protesta pojavile su se i reakcije da Sindikat zapravo protestuje protiv učenika, a pojedini predstavnici Centra za obrazovne inicijative “Step by Step” najavili su i mogućnost kontraprotesta.

Šuvalić kaže da ga je takva interpretacija iznenadila.

“Mene je to iznenadilo, s obzirom na to da poznajem i Namira Ibrahimovića i znam njegova razmišljanja, odnosno kakva je imao razmišljanja ranije. Nedim Krajšić je konkretno objavio na društvenim mrežama da će organizovati kontraproteste. Mi smo sarađivali sa Namirom, evo, i Nedima poznajem. Želim iskazati, mislim da oni nisu pročitali naš zahtjev.”

Smatra da je dio javnosti sliku o zahtjevima Sindikata stekao samo na osnovu medijskih naslova.

“Mislim da su oni iz naslova koji su otišli u medije dobili takvu sliku da smo mi protiv učenika, što je apsolutno, za nekog ko je radio u prosvjeti i ko zna kakvi smo mi, nedopustivo da tako izjavi za nastavnike.”

Na insistiranje da zahtjevi ipak podrazumijevaju i zaštitu nastavnika od nasilnog ponašanja učenika, Šuvalić nije bježao od toga, ali je naglasio da je cilj zaštititi i drugu djecu.

“Naši zahtjevi su da se izmijeni pravilnik kojim bi se zaštitila djeca, žrtve, od drugih učenika koji su nasilnici, ali i nastavnici, jer nije se dosad dešavalo da nastavnicu u srednjoj školi učenici pogode knjigama, gađaju knjigama i naprave teže povrede. Između ostalog, zaštitu od nasilničkog ponašanja djece. Osim što želimo zaštitu i za nas, da nas sistem štiti, mi želimo prije svega zaštitu druge djece koja su žrtve. To smo govorili jučer na našoj pres-konferenciji. Da li su mediji prenijeli te dijelove, to je druga stvar.”

Šuvalić, koji kaže da već 25 godina radi u srednjoj školi, tvrdi da je danas riječ o drugačijem nivou problema nego ranije.

“U školama se dešava porast nasilničkog ponašanja. Jedan drugi vid. Ja 25 godina radim u srednjoj školi, u stručnoj školi između ostalog, i znam kako se to dešavalo. Nekad ste imali vi mangupe koji su, moram tako nazvati, mangupi su se zvali, ali koji su poštovali nastavnike.”

Prema njegovim riječima, prekršaja je bilo i ranije, ali ne u sadašnjem obimu.

“Nisu vrijeđali, nisu, i evo, na kraju je došlo do toga da ih fizički maltretiraju, da prijete i, evo, napadaju fizički. Toga nije bilo prije u ovoj mjeri.”

Ključnu razliku vidi i u mogućnostima koje su škole ranije imale kada je trebalo reagovati.

“Ali evo, reći ćemo da se moglo desiti i prije, ali prethodni pravilnik je dao nama mogućnost da mi se, kako bih rekao, da radimo sa tom djecom i da ta djeca dobiju adekvatnu sankciju, odnosno odgojno-disciplinsku mjeru koju zaslužuje njihov prekršaj.”

Jedna od ključnih zamjerki Sindikata odnosi se na period od tri mjeseca nakon izricanja odgojno-disciplinske mjere.

Šuvalić je to pokušao objasniti konkretnim primjerom.

“Sada mi imamo slučaj, ovaj pravilnik ima dvije, kako bih rekao, blokade u sebi. Jedna od tih je da kad učenik dobije vladanje, evo, učenik dođe i profesoru, ne znam, opsuje nešto ili ga uvrijedi…”

Naglasio je da isti problem postoji i kada je meta drugog učenika.

“Ne samo učenik, evo, da ne bude da štitimo samo nastavnike, mi štitimo učenike. Neka to isto uradi i učeniku, znači nešto mu opsuje, nešto, kako bih rekao, gurne ga i sve ostalo, dobije vladanje, dobro, to je ocjena tri iz vladanja.”

Problem, prema njegovom tumačenju pravilnika, nastaje ako se ozbiljniji incident ponovi u naredna tri mjeseca.

“Naredna tri mjeseca, šta god on da učini, znači da to isto ponovi, da bude teži prekršaj, da ga pretuče, ako ga je jednom gurnuo, a sutra ga, kad mu se izrekne mjera, pretuče drugog učenika, onda će se desiti šta? Ništa, ne možete ga kazniti.”

Šuvalić je postavio i pitanje šta se događa ukoliko se takav incident desi pred kraj školske godine.

“Šta ako se to desi u aprilu? Do kraja godine ne možete ništa. Ne možete izreći narednu zakonom propisanu odgojno-disciplinsku mjeru.”

Šuvalić tvrdi da je upravo zaštita učenika žrtve jedan od najvažnijih razloga za izmjene.

“Evo, dat ću vam primjer, možda plastično, da me razumiju. Pogledajte zašto štitimo djecu. Kada dođe dijete koje je od drugog djeteta napastvovano, udarilo ga ili maltretira ga svakodnevno i izrekne se tom nasilniku, učeniku, moramo nazvati nasilniku, izrekne se određena odgojno-disciplinska mjera.”

Međutim, šta ukoliko se nasilje nastavi?

“Nakon tri-četiri dana on ponovo zadirkuje dijete. To dijete će doći i reći: ‘Razredniče, možete li mi pomoći? Taj me maltretira, tuče, gura, pljuje.’ Šta će nastavnik reći? ‘Sine, ne mogu vam, ne mogu.’ Šta možemo učiniti? Naredna tri mjeseca ne možemo provesti sljedeću odgojno-disciplinsku mjeru. Kako da ti pomognem?”

Zbog toga postavlja pitanje smisla odgojno-disciplinskih mjera ako se one ne mogu primjenjivati u skladu s težinom ponovljenog prekršaja.

“Mi svi znamo zašto su pedagozi izmislili, zašto uopće postoje ukori, ukori kao odgojno-disciplinske mjere. Zašto je to pedagogija izmislila? Stotinama godina, mnogo pametniji ljudi nego što smo mi sad, su izmislili da postoji, pod navodnicima moramo reći, kazna”, kazao je te dodao:

“Zašto to stoji u zakonu ako to ne možete provoditi? Ako se u zakonu kaže ako učenik udari drugog učenika, to je teža povreda učeničke dužnosti. I tamo kaže da zato ide vladanje, loše. Zašto mi onda ne možemo provesti zakon? Zašto? Zato što je pravilnik u svojoj odredbi to nama onemogućio.”

Tokom razgovora otvoreno je i pitanje odgovora Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS na zahtjeve Sindikata.

Šuvalić je iznio teške optužbe, tvrdeći da Sindikat do jutra njegovog gostovanja nije dobio odgovor za koji je Ministarstvo navelo da je dostavljen.

“Prije svega da kažem, laž. Jer su… Zašto laž? Laž je da su iz Ministarstva rekli da su zaprimili zahtjev i da je odgovor dostavljen. Ja sam malo prije čekao, znači do jučer, dok sam ja bio u kancelariji, odgovor nije došao. A jutros sam provjerio, pošto zbog gostovanja nisam išao tamo u kancelariju, nije došao nikakav dopis iz Ministarstva. Znači, broj jedan, laž. Broj dva, licemjerno.”

Kritikovao je i tvrdnju da je Ministarstvo otvoreno za saradnju sa strukom.

“Kažu da su otvoreni. Kako će biti otvoreni kada, kad su donosili ovakav pravilnik, nisu se konsultovali, što im je zakonska obaveza po Zakonu o vijeću uposlenika sa sindikatima, koji je preuzeo tu ulogu vijeća uposlenika.”

Šuvalić tvrdi i da Sindikatu nije omogućeno učešće u kreiranju propisa.

“Prekršili su odredbu kolektivnog ugovora jer nisu nam omogućili da učestvujemo. Ono što je Vlada potpisala, ministrica nije ispoštovala. Gdje kaže da se za ovakve akte u kojima mi radimo po tom propisu, mi smo direktni izvršioci, nismo imali priliku da učestvujemo u tome.”

Prema njegovim riječima, razgovori sa Ministarstvom jesu vođeni, ali nisu proizveli rezultat.

“Mi smo odmah kad je izašao ovaj pravilnik, jer nismo učestvovali u njemu, zatekao nas je u objavljenim službenim novinama, odmah zakazali razgovor sa ministricom. Istina, odmah nas je i primila u roku od desetak dana. Popričali smo, iznijeli. Ne mi koji smo bili tu, naša lična, nego ono što se dešavalo, što je struka rekla, pedagozi, psiholozi, mi smo prenijeli kao njihovi predstavnici. Pomnoženi smo sa nulom. Ništa se nije desilo poslije toga.”

Važeći Pravilnik o izricanju odgojno-disciplinskih mjera u osnovnim i srednjim školama objavljen je u “Službenim novinama Kantona Sarajevo”, a Ministarstvo na svojoj stranici navodi osnovni tekst i njegove izmjene iz 2024. i 2025. godine.

Šuvalić tvrdi da Sindikat ne traži potpuno ukidanje pravilnika, već korekcije odredbi koje smatraju problematičnim.

Prva se odnosi na situacije u kojima roditelj ne dolazi u školu.

“Mi tražimo ovaj pravilnik da ostane, da isključimo mogućnost blokada. Blokada je sljedeća. Učenik napravi bilo koji prekršaj, drugog učenika pretuče, imali smo taj slučaj. Mi ga nazivamo žrtva u školi, zapravo nasilnik u školi, a žrtva nije htjela da ide u školu.”

Prema njegovim riječima, ukoliko se roditelj učenika koji je napravio prekršaj ne odazove, postupak može biti blokiran.

“Ako se roditelj tog učenika ne odazove na poziv koji je predviđen pravilnikom, vi tom učeniku ne možete izreći odgojno-disciplinsku mjeru koju zaslužuje. Znači, dali ste poluge roditelju da on može odrediti da li će se djetetu izreći ili neće izreći odgojno-disciplinska mjera.”

Sindikat predlaže drugačije rješenje.

“Mi smo u našem prijedlogu samo rekli, u zahtjevu koji smo dostavili medijima, rekli da mi tražimo da se roditelj, ukoliko se roditelj ne odazove u roku od deset dana, da se nastavi procedura izricanja odgojno-disciplinske mjere, a roditelj obavijesti u pisanoj formi.”

Šuvalić podsjeća da roditelju i dalje ostaje mogućnost žalbe.

“Naravno, na svakoj toj odluci, izricanju, postoji pouka o pravnom lijeku, da se može žaliti i sve ostalo. Ali da to fizičko nedolaženje u školu i nepristajanje na to ne može blokirati dalji proces. Je li to nešto što je, kako bih rekao, strašan zahtjev ili je normalan zahtjev?”

Druga izmjena koju traže odnosi se upravo na tromjesečni period.

“Drugi zahtjev, famozna tri mjeseca, to je ono što kažem, nakon što se nekome izrekne odgojno-disciplinska mjera, on naredna tri mjeseca ne može dobiti sljedeći ukor ili odgojno-disciplinsku mjeru.”

Sindikat predlaže da se, ukoliko učenik napravi novi prekršaj, može pokrenuti nova procedura.

“Mi smo predložili da se taj proces nastavi, da se može izreći, odnosno krenuti u proceduru izricanja sljedeće odgojno-disciplinske mjere u skladu sa zakonom, a da mu se stručni tretman od tri mjeseca koji je propisan produži za taj period”, kazao je Šuvalić pa zatim upitao:

“Je li to nerazumno? To bi ukinulo blokade.”

Šuvalić priznaje da je povećanje broja stručnih saradnika u školama pozitivna stvar.

“Evo, da ne bude sve crno, istina je, popunjene su stručne službe, pedagozi i psiholozi u školama. To je dobra stvar.”

Ali upozorava da njihovo prisustvo samo po sebi ne može riješiti svaki problem.

“Ali ti ljudi nisu dobili čarobni štapić. Nismo zaposlili Merline. Ne možemo mi čarobnjake koji će imati čarobni štapić i za svako dijete imati adekvatan lijek štapićem da poprave njegovo ponašanje. Moramo shvatiti da nekad nešto i ne mogu ljudi, nisu, neću reći nisu stručni, svi su stručni, imaju kompetencije, ali nekad je nešto nemoguće.”

Govoreći o mogućim uzrocima promjena u ponašanju učenika, Šuvalić je naglasio da ne govori kao stručnjak za sociološka istraživanja, već iznosi lični stav.

“Ja sam siguran da se tim trebaju baviti prije svega sociolozi i gledao sam mnoge sociologe koji su pričali o tome. Ja nisam u tom slučaju kompetentan da bih vam pričao.”

Ipak, iz vlastitog iskustva smatra da je jedan od problema nedostatak vremena koje roditelji provode s djecom.

“Moj lični stav je da roditelji više, zato što veći broj roditelja radi, nemaju vremena da se posvete djeci onoliko koliko bi trebalo. A to su preuzeli telefoni, odnosno društvene mreže.”

Kaže da posljedice vide i u školskim klupama.

“Djeca dolaze u školu nenaspavana, zato što su cijelu noć na telefonima i zamijenili su dan i noć. Kod nas učenike više odgajaju društvene mreže. Govorim više u smislu obima vremena, jer oni provode puno više na telefonima nego u školi.”

Šuvalić je posebno problematizirao način na koji se, prema njegovom mišljenju, tumači princip “najboljeg interesa djeteta”.

“Postavljam ovdje pitanje vrlo jasno svima. Kada kažu, evo, u tom saopćenju, i ta je floskula postala ‘u najboljem interesu djeteta’, povlači se iz Evropske povelje o pravima djeteta. I to je nešto što se koristi, evo, četiri godine od strane Ministarstva. Šta je najbolji interes djeteta onog ko je žrtva? Da li je njegov najbolji interes ugrožen najboljim interesom djeteta koji je nasilnik? Da li je to najbolji interes?”

Naveo je primjer učenika koji, prema njegovim riječima, nije želio dolaziti na nastavu zbog drugog učenika.

“Imali smo u školi gdje žrtva nije htjela da ide u školu sve dok se nasilnik na određeni način ispisao iz škole, iako je srednje obrazovanje obavezno.”

Problem vidi i u primjeni pojedinih procedura na punoljetne učenike.

“Dalje, problem ovog pravilnika je što se on odnosi i ta se, recimo, ta floskula ‘u najboljem interesu djeteta’ provodi i za punoljetne učenike.”

Kazao je da škola u takvim slučajevima dobija uputu da obavijesti socijalnu službu, dok Centar za socijalni rad potom odgovara da je riječ o punoljetnoj osobi.

“Mi obavijestimo socijalnu službu, socijalna služba, odnosno Centar za socijalni rad, pošalje dopis: dijete, odnosno taj i taj učenik je punoljetan i mi nemamo obavezu s njim raditi. To su nelogične stvari.”

Upitan postoje li podaci koji pokazuju da je nasilje u školama Kantona Sarajevo ozbiljnije nego u drugim dijelovima države, Šuvalić je priznao da Sindikat nema takvo istraživanje.

“Što se tiče nasilja, vjerovatno je, evo, nema istraživanja, ne bavimo se mi istraživanjima, vjerovatno je slično da će uvijek biti učenik koji će doći iz nekog razloga napasti ili nastavnika.”

Podsjetio je na teške slučajeve nasilja o kojima se izvještavalo i iz drugih sredina.

Ipak, ono što, kako kaže, nastavnici vide svakodnevno u školama jesu manji incidenti koji mogu eskalirati.

“Ali ono što mi vidimo unutra, vidimo te sitnije pokušaje koji će izrasti kada djeca shvate da im ne možete ništa tri mjeseca prije škole, ne možete ih kazniti…”

Na pitanje šta konkretno primjećuje, odgovorio je:

“Psovka je postala uzrečica. Uopćeno je postala uzrečica u školi, u hodnicima. Toga prije nije bilo. Jer zato se adekvatno, bilo je adekvatnih sankcija.”

Šuvalić je posebno naglasio da Sindikat ne generalizira ponašanje učenika.

“Ja vam kažem, 99 posto učenika je, možda i više, 99,8 posto je super djece. A mi govorimo o ekstremnim slučajevima koji će napraviti haos.”

Problem vidi u efektu koji pojedinačni ozbiljni slučajevi mogu imati na druge učenike.

“A vi znate da kad u jednu grupu dođe ekstremni slučaj, on će povući za sobom i ostale.”

Kao primjer naveo je slučaj nastavnice koju su učenici, prema njegovim riječima, gađali knjigama.

“Evo, najbolji slučaj je, kako da to kažem, napad na ovu profesoricu gdje je kulminiralo, gdje su je gađali knjigama, gdje je izjava jednog od vinovnika u policiji da je to uradio, da, svjesno, dobio je prekršajni nalog.”

Šuvalić kaže da je učenik već narednog dana ponovo bio u školi.

“Sutra je došao u školu. Nije ga spriječilo. Zato što napad na nastavnika još uvijek nije krivično djelo, što se mi iz Sindikata borimo i za takve stvari. Da se pokušamo zaštititi, jer nas ovaj sistem, ovaj pravilnik ne štiti.”

Šuvalić je postavio pitanje kakvu poruku takav ishod šalje mlađim učenicima.

“Kakav je to pokazatelj učeniku iz prvog razreda? U pitanju su bili maturanti. Kakav je to pokazatelj? Mogu pogoditi nastavnika i sutra idem u školu normalno i postajem možda čak i heroj.”

Prema njegovim riječima, među dijelom nastavnika postoji strah.

“Da, apsolutno. Postoji strah. Ali taj strah nije samo strah za vlastitu sigurnost. Postoji strah za sebe lično, ali i strah za drugu djecu i strah od nemoći, od toga da ste prepušteni sebi.”

Upravo tu vidi jedan od ključnih razloga za protest.

“Kaže sistem podržava. Kako podržava?”

Kao primjer naveo je i slučaj napada nožem među učenicima u osnovnoj školi.

“Evo, da vam dam jedan primjer kako su podržali napad, evo, samo ove koji su medijski. Da ne iznosim sada lične stvari, evo, primjer u osnovnoj školi gdje je učenik učenika napao nožem, pa zamalo nije bio smrtni slučaj.”

Šuvalić je na kraju pojasnio da Sindikat ne tvrdi da nasilje ranije nije postojalo.

“Moram reći da je netačno. Mi nismo izjavili da se to nije prije dešavalo.”

Napravio je razliku između postojanja incidenata i današnjeg obima problema.

“Ne, ne, ne u ovom obimu i ovakvom, u ovom obimu. Istina je da se dešavalo prekršaja, to sam vam rekao. I to smo jučer i rekli. Istina je da su bili, naravno, uvijek će biti po školama. Išli smo i mi i vi u školu. Znate da je bilo uvijek takvih slučajeva.”

Ključna razlika je, tvrdi, u mogućnostima koje škola ima na raspolaganju.

“Ali su bili pravilnici i propisi ti koji su mogli to riješiti. A mi sada imamo vezane ruke.”

Šuvalić kaže da Sindikat zato ne traži radikalno novi sistem, nego korekciju postojećeg pravilnika.

“Mi tražimo malu korekciju koja će riješiti taj problem.”

Jedan dio razgovora odnosio se i na odnos roditelja i nastavnika.

Na pitanje jesu li roditelji danas ponekad previše zaštitnički nastrojeni, Šuvalić je odgovorio:

“Najlakše bi bilo reći ovo što ste drugo izgovorili, to je tačno. Previše, zna se desiti da su previše zaštitnički nastrojeni.”

Ali smatra da je to dio šireg društvenog problema.

“Međutim, kao i u svemu drugome, svi smo mi sad postali stručnjaci za sve. Svi mi odemo i provjerimo, nešto nas boli, mi odemo na AI, provjerimo šta nas boli, znamo i koju terapiju koristiti i koja je dijagnoza.”

Isti obrazac, tvrdi, prenosi se i na obrazovanje.

“E, tako su svi postali sada i nastavnici i odgojno-obrazovni radnici. To je problem društva koji se preliva, naravno, u škole, a znamo da su roditelji najosjetljiviji na svoju djecu.”

Sindikat srednjeg obrazovanja Kantona Sarajevo proteste i štrajk upozorenja najavio je za 2. oktobar, a Šuvalić poručuje da će do tada čekati i formalni odgovor Ministarstva na zahtjeve za izmjene pravilnika.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad