Naizgled univerzalna potreba da se mjeri smjena dana i noći nikada nije imala jedno jedinstveno pravilo. Ljudi su vrijeme kroz historiju pratili prema Suncu, Mjesecu, plimi i oseki te godišnjim dobima, a različite zajednice razvijale su vlastite sisteme računanja dana, sedmica i mjeseci.
U tekstu se navodi da su i današnje rasprave o pomjeranju sata u Sjedinjenim Američkim Državama nastavak iste priče. Predstavnički dom je prošlog mjeseca velikom većinom podržao zakon kojim bi ljetno računanje vremena postalo trajno tokom cijele godine, iako izgledi da prijedlog prođe u Senatu nisu veliki. Sličan pokušaj iz sedamdesetih godina bio je kratkotrajan i nepopularan.
Profesorica političkih nauka s Univerziteta Boston Elizabeth Cohen kaže da je svako mjerenje vremena proizvoljno. Kako navodi, “Svako mjerenje vremena je proizvoljno” i “Ništa od toga nije prirodno”. Time ukazuje na to da rokovi, radno vrijeme i društveni ritmovi nisu zadani prirodom, nego ljudskim dogovorom i odnosima moći.
Autori podsjećaju da je industrijska revolucija posebno promijenila odnos prema vremenu, jer je rad u fabrikama nametnuo stroge smjene i stalno praćenje sata. Profesor historije Michael O’Malley kaže da su ljudi kroz ljetno računanje vremena pokušali zadržati osjećaj veze s prirodom, ali dodaje: “To ima smisla samo u društvu koje je potpuno hipnotisano satovima pa mislite da je sat vrijeme.”
Tekst kao primjer političke prirode vremena navodi i nastanak vremenskih zona u SAD-u krajem 19. stoljeća, kada su željezničke kompanije nametnule sistem od četiri zone, kao i izbor Greenwicha za početni meridijan 1884. godine u vrijeme dominacije Britanskog Carstva.
Spominje se i Kina, koja uprkos svojoj širini koristi jednu službenu vremensku zonu, uvedenu 1949. godine kao simbol nacionalnog jedinstva.
