Posjetili smo ovu riznicu umjetnosti i provjerili zašto je nezaobilazna stanica za svakoga ko želi istinski upoznati bh. kulturu. Unutar zidova ova institucija čuva 6.000 priča ispričanih kistom i dlijetom.
Osnivanjem galerije slika pri Zemaljskom muzeju 1930. godine, Bosna i Hercegovina je dobila svoj prvi institucionalni pristup likovnoj umjetnosti. Za ovaj historijski korak najzaslužniji su muzejski entuzijasti Vladislav Skarić, Rudolf Zaplata i Đoko Mazalić, koji je ujedno bio i prvi kustos, a ubrzo i najveći donator zbirke.
Đoko Mazalić – jedna od najznačajnijih ličnosti za Umjetničku galeriju
Tokom prvih 15 godina rada, predanim otkupom, narudžbama i donacijama prikupljeno je 600 umjetničkih djela domaćih i stranih autora. Upravo je ova zbirka 1946. godine poslužila kao nukleus za osnivanje Umjetničke galerije BiH, koja i danas slovi za najstariju i najznačajniju muzejsku instituciju za vizuelnu umjetnost u zemlji.
Kada zakoračite kroz vrata galerije, ulazite u vremeplov koji vas vodi od samih početaka moderne bh. umjetnosti s kraja 19. vijeka, pa sve do savremenih vizuelnih eksperimenata.
Kroz bogatu riznicu bh. umjetnosti provela nas je kustosica Ana Đikoli, otkrivajući nam priče koje se kriju iza umjetnina sa zidova galerije.
Najznačajniji dio fonda čine djela prvih školovanih bosanskohercegovačkih umjetnika koji su djelovali u vrijeme formiranja zbirke. U njihovom radu jasno se ogleda interes za domaće teme od bosanskih pejzaža do scena iz svakodnevnog života kojima se ističu tradicijske vrijednosti i specifična kultura suživota u BiH.
“Nezaobilazan dio historije same galerije i njenih kolekcija vezan je za Đoku Mazalića, svestranog umjetnika koji se, između ostalog, bavio i proučavanjem ikona. Galerija na jednom od svojih zidova čuva portrete kustosa i direktora nekadašnjeg Zemaljskog muzeja iz kojeg je galerija i potekla, a koje su naslikali upravo Mazalić i njegovi istaknuti savremenici”, navela je.
Kustosica Đikoli ističe da autoportretni segment nudi uvid u lica onih koji su stvarali historiju naše umjetnosti, uključujući Ismeta Mujezinovića i Romana Petrovića čiji je portret generacijama bio prepoznatljivo lice iz školskih čitanki.
Šetajući dalje, nailazimo na posebne, tematski izolovane cjeline. Jedna od njih je sakralni segment, bogat ikonama i prikazima svetaca iz različitih konfesija.
Sakralni dio zbirke ujedno predstavlja i najstariji dio kolekcije, a čine ga umjetnine pravoslavne i katoličke provenijencije domaćih i stranih majstora.
Nastojalo se prikupiti djela svih bh. umjetnika bez obzira na to gdje su ih životni i profesionalni putevi odveli. U kolekciji postoji i određen broj djela čija je atribucija do danas ostala nepoznata. U pitanju su u većini slučajeva strani majstori devetnaestog stoljeća, čija djela svjedoče o građanskom ukusu zasnovanom na evropskoj tradiciji.
“U segmentu posvećenom gradskom životu starog Sarajeva i historiji Bosne i Hercegovine, pažnju posjetitelja neizbježno privlače neka od najizlaganijih djela u historiji ove ustanove. Među njima se posebno izdvajaju radovi Vlaha Bukovca, čije slike galerija vrlo često posuđuje drugim muzejima u regionu”, dodala je.
Priča o Lazaru Drljači, usamljeniku čija su djela fascinirala javnost
Jedna od najintrigantnijih ličnosti bh. likovne scene svakako je slikar Lazar Drljača. Njegov životni stil bio je jednako fascinantan i prepoznatljiv kao i njegovi radovi.
“Osim po svom izuzetnom slikarstvu, Lazar Drljača zanimljiv je i zbog načina na koji je živio. Njegove slike su fascinantne, ali kada se govori o njemu, često se u prvi plan stavlja njegov život usamljenika koji se svjesno udaljio od urbanog života”, navela je.
Iako je odabrao život u osami, kulturna javnost ga nikada nije zaboravila, a interesovanje za njegove radove nije jenjavalo.
“O tome koliko je Lazar Drljača bio cijenjen među savremenicima svjedoči i korespondencija koja se čuva u Odjelu za dokumentaciju i biblioteku Umjetničke galerije BiH. Iz sačuvanih pisama vidi se da su galerije, muzeji i pojedinci nastojali organizirati njegove izložbe te otkupiti ili u svoje zbirke uvrstiti njegova djela”, dodaje.
Svjetski eksponati koji su u Sarajevo stigli sasvim slučajno
Jedan od najvećih ponosa Umjetničke galerije jeste zbirka radova slavnog švicarskog umjetnika Ferdinanda Hodlera koja je u Sarajevo stigla neobičnim spletom historijskih okolnosti.
“Galerija čuva jedinstvenu zbirku slika, crteža i skica Ferdinanda Hodlera, po kojoj je prepoznatljiva i izvan granica Bosne i Hercegovine. Jeanne Charles Cerani bila je jedna od Hodlerovih modela i bliska saradnica. Tokom godina naslijedila je i na poklon dobila dio njegovih radova. Nakon udaje za bh. diplomatu Mehmeda Ćišića zbirka je dospjela u Mostar, a potom su je njegovi nasljednici prodali Zavodu za zaštitu i uređenje spomenika kulture grada Sarajeva”, navela je.
Potom je dodala da je Zavod je zbirku poklonio Umjetničkoj galeriji BiH, koja je redovno predstavlja javnosti na povremenim izložbama.
Ono što ovu galeriju čini posebnom jeste činjenica da ona čuva radove koji su definisali naš kulturni identitet. Tu su neprocjenjiva djela pionira bh. slikarstva poput Đoke Mazalića, Gabrijela Jurkića i njegovih prepoznatljivih, svjetlošću okupiranih pejzaža, Behaudina Selmanovića sa specifičnim koloritom i formom, Mice Todorović, prve akademske slikarke u BiH, čija djela nose nevjerovatnu emotivnu i historijsku težinu.
Danas ova galerija čuva brojna umjetnička djela i djeluje na osnovama koje su uspostavili njeni utemeljitelji, a to su entuzijazam i profesionalizam.
