Prema tom dokumentu, 27 država je od početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. februara aktiviralo krizne finansijske mehanizme vezane za postojeće programe Svjetske banke. Tri zemlje su već usvojile nove hitne instrumente, dok ostale još provode interne procedure.
U izvještaju se ne navodi o kojim je državama riječ niti koliki bi iznos pomoći na kraju mogao biti zatražen. Svjetska banka nije komentarisala te navode, ali je predsjednik institucije Ajay Banga prošlog mjeseca rekao da postojeći krizni okvir može državama odmah staviti na raspolaganje između 20 i 25 milijardi dolara kroz unaprijed dogovorene alate, preraspodjelu projektnih sredstava i mehanizme brze isplate.
On je dodao da bi banka u narednih šest mjeseci mogla restrukturirati dio šireg kreditnog portfelja i ukupnu podršku povećati na oko 60 milijardi dolara, dok bi dugoročnije prilagodbe taj iznos mogle podići na približno 100 milijardi.
Rat je poremetio globalnu trgovinu i tokove robe, posebno na tržištima energenata i đubriva, što dodatno opterećuje ranjive ekonomije koje se već suočavaju s inflacijom i fiskalnim pritiscima. Zvaničnici Kenije i Iraka potvrdili su da traže brzu podršku Svjetske banke, pri čemu Keniju pogađa rast cijena uvoza goriva, a Irak snažan pad naftnih prihoda.
Reuters pozivajući se na tri upućena izvora, navodi da je do sada podneseno relativno malo formalnih zahtjeva. Jedan od izvora, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, rekao je: “Zemlje su definitivno u fazi čekanja i posmatranja”.
Kevin Gallagher, direktor Global Development Policy Centra pri Univerzitetu Boston, ocijenio je da su mnoge vlade spremnije tražiti pomoć od Svjetske banke nego ulaziti u programe MMF-a.
“Zemlje su spremnije tražiti sredstva Svjetske banke nego pregovarati s MMF-om jer programi MMF-a uglavnom zahtijevaju mjere štednje koje bi mogle dodatno pojačati društvene nemire kakvi su već viđeni u zemljama poput Kenije”, kazao je Gallagher.
