Koordinatorica projekta dr. Corina Klug kaže da žene nesrazmjerno češće zadobijaju povrede, posebno grudnog koša, kičme, ruku i nogu.
Njen tim analizirao je oko 2.000 saobraćajnih nesreća u Austriji između 2012. i 2024. godine, a zatim ih digitalno rekonstruisao pomoću virtuelnih modela ljudskog tijela.
Crash test lutke – stari problem autoindustrije
Rezultati pokazuju da su žene starije od 50 godina među najugroženijima. U sudarima pri manjim brzinama imale su više nego dvostruko veću vjerovatnoću da budu teško povrijeđene ili poginu u odnosu na muškarce u istim vrstama sudara.
Prema riječima istraživača, razlike nisu uzrokovane različitim automobilima, različitim brzinama ili drugačijim scenarijima sudara. Analizirani muškarci i žene učestvovali su u istim nesrećama i vozili se u istim vozilima. Time se fokus prebacuje na anatomiju, položaj sjedenja i standarde testiranja koje koristi autoindustrija.
Decenijama su mnogi crash testovi bili zasnovani na lutki napravljenoj prema prosječnom muškarcu iz SAD-a iz 1970-ih: visokom oko 175 cm i teškom 78 kg. Iako se danas koriste i “ženske” lutke, one su često samo manje verzije muških, a ne realistični anatomski prikazi prosječne žene.
“Žene nisu mali muškarci”
Dr. Corina Klug ističe da trenutni modeli ne prikazuju dovoljno stvarne razlike između tijela muškaraca i žena. Žene nisu samo manje građe, već imaju i drugačije proporcije: širu karlicu, drugačiji grudni koš, uža ramena i drugačiji raspored težine.
To može uticati na način na koji sigurnosni pojasevi, zračni jastuci i sjedišta štite putnike. Ako su sistemi prvenstveno podešeni za standardno muško tijelo, zaštita žena u određenim situacijama može biti slabija.
Istraživači preporučuju korištenje realističnijih i težih ženskih lutki, kao i proširenje virtuelnih simulacija. Digitalni modeli omogućili bi testiranje većeg broja tipova tijela, starosnih grupa i položaja sjedenja bez oslanjanja isključivo na fizičke lutke.
Položaj sjedenja može povećati rizik od povreda
Studija pokazuje i da suvozačko mjesto može biti opasnije od vozačkog, posebno kada je sjedište previše pomjereno unazad ili previše nagnuto. Zračni jastuci i sigurnosni pojasevi projektovani su za standardne položaje sjedenja, a ne za putnike koji gotovo leže u sjedištu.
Dr. Felix Ressi preporučuje pravilno podešavanje sigurnosnog pojasa. Donji dio treba da leži preko karlične kosti, dok rameni dio treba prelaziti preko grudne kosti i biti poravnat sa sredinom ključne kosti.
Poruka autoindustriji je jasna: sigurnost više ne može biti razvijana samo prema jednom tipu tijela. Moderni automobili moraju biti testirani za stvarne ljude, a ne samo prema statističkim prosjecima starim više od 50 godina.
