Ovaj nabor nemaju samo mačke, već i neke druge vrste, uključujući pse i šišmiše. Porijeklo naziva Henryjev džep i dalje je nejasno. Najranije poznato spominjanje tog izraza pojavilo se u arhivi iz 1971. godine, a predavačica zdravlja životinja na Univerzitetu Hartpury Bozena Zaleska izjavila je za Kinship:
“Pretpostavlja se da naziv dolazi od Josepha Henryja, koji je proučavao elektromagnetizam i zvučne valove, pa bi to mogao biti lijep način da mu se oda počast”.
Dodala je da su sve teorije o nastanku imena zasad isključivo spekulativne. Nije razjašnjeno ni čemu ovaj nabor služi. Jedna od vodećih pretpostavki je da dodatna koža omogućava bolju pokretljivost uha.
Mačke u ušima imaju 32 mišića i mogu ih okretati nezavisno jedno od drugog, što im pomaže da odrede izvor zvuka i komuniciraju s drugim mačkama i ljudima.
Pojedine teorije navode i da Henryjev džep pomaže u “pojačavanju” zvuka te otkrivanju visokih i niskih frekvencija. Mačke imaju jedan od najširih raspona sluha među sisarima i mogu čuti zvučne valove od 48 Hz do 85 kHz. Postoji i mogućnost da je riječ o zaostalom anatomskom obilježju bez važne funkcije u savremenim vrstama, ali za to nema čvrstih dokaza.
Ono što je poznato jeste da se u tim naborima mogu skrivati buhe i ušne grinje, pa se vlasnicima ljubimaca savjetuje da provjeravaju i taj dio uha.
