Ovo rješenje danas djeluje poprilično zastarjelo, a u prošlosti je ustvari imalo veoma djelotvoran efekat i važnu ulogu u ventilaciji automobila.

Najzanimljivije je to što leptir staklo nije nestalo zato što je bilo beskorisno. Naprotiv, inžinjeri su jednostavno pronašli bolje rješenje.

Malo staklo s velikim mogućnostima

Ovaj mali prozorčić bio je mnogo više od dodatnog stakla. Njegov položaj omogućavao je usmjeravanje zraka u različitim pravcima. Blago otvoren, pomagao je izvlačenju zraka iz kabine, dok je pri većem otvaranju usmjeravao svjež zrak direktno prema putnicima.

Za razliku od velikog spuštenog prozora, omogućavao je provjetravanje uz manje buke, prašine i mogućnosti da kiša uđe u automobil.

Fotografija je ilustrativnog karaktera

Veliki otvoreni prozor pri određenim brzinama može stvarati neugodno niskofrekventno brujanje zbog promjena pritiska. Mali prozorčić omogućavao je dotok svježeg zraka bez velikog utjecaja na aerodinamiku.

Kako je prozor postao standard?

Prozorčići na otvaranje počeli su se širiti u SAD-u tokom 1930-ih. General Motors je već 1933. godine koristio sistem koji je omogućavao svakom putniku da samostalno reguliše protok zraka, bez potrebe za spuštanjem velikog prozora.

Ovo rješenje bilo je posebno praktično za pušače, jer je omogućavalo izvlačenje dima iz kabine čak i tokom kiše, dok je glavni prozor ostajao zatvoren.

Zašto su nestali?

Do 1968. godine klima uređaj je već bio veoma rasprostranjen na američkom tržištu. Prema podacima američkog Ministarstva trgovine, fabrički ugrađen klima uređaj imalo je 45 posto automobila proizvedenih u SAD-u, u odnosu na 38 posto godinu ranije i 29 posto 1966. godine.

Međutim, klima uređaj nije jedini krivac za eliminaciju trokutastog stakla. Napuštanje prozorčića počelo je kao zaseban trend. Proizvođači su željeli jednodijelnu staklenu površinu.

Tornado je donio trend jednodijelonog stakla

Veliki primjer prednjeg stakla došao je 1966. godine, kada su Oldsmobile Toronado i Buick Riviera dobili jednodijelne prednje bočne prozore i sistem protočne ventilacije. Zrak je ulazio kroz prednji dio automobila, prolazio kroz kabinu i izlazio kroz zadnje otvore.

Tako je automobil počeo sam kontrolisati protok zraka, pa mali prozorčić više nije bio potreban. Osim toga, jednodijelni prozor bio je jednostavniji, tiši i aerodinamičniji, a pružao je i širi pogled.

Postoji i danas

Tu dolazimo do zanimljivog paradoksa. Prozorčić jeste nestao, ali trokutasto staklo uz A-stub i dalje postoji.

Danas ono uglavnom nema nikakve veze s ventilacijom. Veliko bočno staklo mora se spuštati unutar vrata, a prostor je ograničen. Zato se često dijeli na glavni pomični dio i manji, fiksni element.

Trokutasto staklo tako je ostalo, ali njegova uloga je danas prvenstveno konstruktivna i dizajnerska, a ne ventilacijska.

Share.
Leave A Reply

Exit mobile version