Film donosi priču o složenom odnosu majke i kćerke. Dvadesetogodišnja Iva bori se s napadima panike i kontrolu pokušava pronaći kroz trčanje, dok njena majka Davorka nastoji upravljati gotovo svakim aspektom njenog života. Njihov odnos postaje sve intenzivniji, a skučen prostor u kojem žive dodatno naglašava osjećaj pritiska i kontrole.
Govoreći o samoj priči, Galešić nam je na početku razgovora objasnio da film prati odnos majke i kćeri koji na prvi pogled može djelovati kao pretjerana briga, ali se postepeno pretvara u nešto mnogo kompleksnije.
“Film se zove ‘Zakrpa’ i prati jedan toksični odnos između majke i kćeri. Majka je previše brižna, zapravo dominantna. Kćerka se bori s napadima panike, ali majka ne gleda ni te banalne situacije kroz koje kćerka prolazi ozbiljno, već gura sve po svome. Tako da film prati zajednički suživot 20-godišnje kćerke i njene majke. Bila nam je nekako namjera da snimimo film malo u skučenosti i u nekoj prevelikoj ljubavi koja zapravo guši”, rekao je.
Naziv filma, kako objašnjava, proizlazi upravo iz načina na koji majka reaguje na probleme svoje kćerke.
“Naša junakinja je cijelo vrijeme u nekakvim svojim problemima, a mama kao da svaki njen problem, koliki god on bio mali, nekako zakrpi. Stavi malu zakrpu na to i nastavlja dalje kao da se ništa nije dogodilo”, otkrio je.
Film je sniman samo tri dana
Iako “Zakrpa” traje svega 13 minuta, iza njega je stajao intenzivan proces pripreme i snimanja.
“Zapravo, imali smo jednu baš jako lijepu saradnju. Snimali smo film tri dana. Imali smo pet dana intenzivnih nekakvih glumačkih priprema, jer smo radili ovaj film s baš ograničenim sredstvima”, rekao je.
Galešić ističe da je film nastao uz mnogo entuzijazma cijele ekipe, koju su uglavnom činili njegovi dugogodišnji prijatelji i saradnici.
“Tek smo dobili od Hrvatskog audiovizualnog centra sredstva nakon što smo film snimili, u postprodukciji, tako da je sve nekako nastalo s jako puno volje, želje i entuzijazma cijele ekipe. Ekipu su zapravo činili sve moji prijatelji i saradnici s kojima radim još od faksa, naslijeđeno u zadnjih 15 godina. Tako da je ovo bila baš nekako specifična atmosfera u kojoj smo bili jako nabrijani i sretni”, rekao je.
Govoreći o samom procesu nastanka filma, Galešić je istakao da je sve išlo svojim tokom te istakao da su nakon svakog dana snimanja razgovarali su o urađenom materijalu i razmišljali kako bi pojedine scene mogle izgledati bolje.
“Išlo je nekako svojim tokom. Nakon što bismo završili jedan dan snimanja, razgovarali bismo o tome šta smo uradili i za naredni dan dogovarali kako bi neka scena mogla izgledati bolje. Tako da smo zaista puno razgovarali i svi su bili jako uključeni. Nismo imali neka velika očekivanja, bili smo svi jako opušteni i jednostavno smo se prepustili procesu”, kazao je.
Zbog toga mu je posebno drago što je film upravo na Sarajevo Film Festivalu, koji prati već dvije decenije.
“Baš mi je drago što je film uspješno završen i što je prikazan na Sarajevo Film Festivalu. To mi je velika čast jer ovaj festival pratim već 20 godina. Iako ranije nisam dolazio u Sarajevo, redovno sam pratio filmove iz festivalskih konkurencija i gledao ih kasnije. Zato mi je i dalje pomalo nevjerovatno i čudno što sam sada i sam dio festivala”, istakao je.
“O mentalnom zdravlju ne može se dovoljno govoriti”
Jedna od tema koju film otvara jeste i mentalno zdravlje, a Galešić smatra da o takvim pitanjima treba govoriti što više.
“Apsolutno mislim da je ovo isto tema mentalnog zdravlja i nešto što se često u medijima podsjeća na pitanja da se previše priča o nekim temama. Mislim da je ovo baš jedna specifična tema o kojoj nema nekakvog pravila da se može dovoljno puno pričati.
Svako spominjanje bitnih tema, a pogotovo ove, je bitno”, kazao je.
Premijerna projekcija privukla je veliki broj gledalaca, a reakcije publike nakon filma posebno su ga obradovale.
“Došao sam tu u 12:30, bila je projekcija. Bila je puna dvorana. Ljude je stvarno jako zanimao film i vidim da su i po ovim drugim projekcijama rasprodane projekcije. Kako je ovo i premijera, i ovi koji možda nemaju pozitivno mišljenje o filmu nisu ništa rekli, ali stvarno je sve ispalo jako dobro i dobili smo puno, puno lijepih riječi. Ljudi su nas nakon projekcije zaustavljali, pitali i razgovarali o filmu. Tako da ne može bolje”, poručio je.
Posebnu pažnju Galešić posvećuje scenografiji i prostoru u kojem je film sniman. Stan u kojem se odvija radnja nije bio slučajan izbor.
“Meni su uvijek u filmovima, kad radim na nekim filmovima, interijeri nekako najbitniji. Kakav će biti stan, što je isto izazov – ko živi u stanu, da stan nije prazan, kako ga urediti. To je uvijek ono što gledam u filmu i što uvijek osjećam, taj prostor unutra. Ovo je isto bilo dosta specifično jer i prije nego što je nastao scenarij znao sam da ćemo snimati u tom stanu, jer je to stan prijateljice koja je stradala u potresu pa je to bila još neka mala dimenzija ovih zakrpa, s jako puno onih pukotina na zidu. Stan je išao u renoviranje par sedmica nakon našeg snimanja, tako da smo ga unutra još mogli urediti onako kako smo htjeli. I sada je, osim što smo snimili film, ostao i zabilježen stan naše prijateljice Sunčice zauvijek”, ispričao je.
“Snimiti film nije jednostavno”
Galešić se osvrnuo i na položaj mladih filmskih autora i glumaca, koji se često suočavaju s velikom konkurencijom i neizvjesnošću.
“Mislim da je danas, posebno u Hrvatskoj, veliki broj diplomiranih glumaca u stalnoj borbi za posao i prilike. Nije lako ni upisati akademiju, a nakon završetka studija dolaze novi izazovi i neizvjesnost. Ako želiš raditi, moraš imati snažnu motivaciju, jasan cilj, viziju i veliku želju da ustraješ, bez obzira na prepreke. Snimiti film ili dobiti ulogu nije jednostavno. Sve to zahtijeva mnogo rada, vremena i truda”, kazao je.
“Prvi put sam u Sarajevu, atmosfera je sjajna”
Inače, za Galešića je ovogodišnji Sarajevo Film Festival posebno iskustvo jer je, kako kaže, prvi put u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
“Prvi put sam u Sarajevu i odmah sam prvi put na Sarajevo Film Festivalu. Baš se pitam je li atmosfera ovdje uvijek ovakva, jer vidim da ima zaista mnogo ljudi. Čini mi se da u Sarajevo tokom festivala dolaze i ljudi koji nemaju direktne veze s festivalom. Vlada velika gužva, ali i mnogo pozitivne energije, ljubavi i sreće. Zaista je predivna atmosfera i jako sam sretan što sam ovdje”, rekao nam je Galešić.
Osim festivalskih obaveza, Galešić i njegova ekipa koriste vrijeme u Sarajevu i za upoznavanje grada i lokalne gastronomske ponude.
“Svaki dan imamo malu turneju. Moja kolegica koja je ovdje sa mnom, montažerka filma, napravila je cijeli ovaj plan. Obilazimo restorane, družimo se, atmosfera je sjajana, tako da svaki dan smo negdje. Dobili smo sigurno par kilograma”, kazao je kroz smijeh.
Tokom ovogodišnjeg festivala Galešić je pogledao i nekoliko ostvarenja iz programa SFF-a, a posebno izdvaja filmove “Male stvari” i “Tri kilometra do kraja svijeta”.
“Gledao sam dosta filmova. Ovdje u glavnom programu gledao sam više puta film ‘Male stvari’ Vladimira Tagića, gdje sam isto radio kao asistent režije prošle godine i baš mi je drago što je film prepoznat ovdje i što je jako dobro primljen među publikom. Dojmio me se jako film ‘Tri kilometra do kraja svijeta”, otkrio nam je.
Na kraju razgovora Galešić je otkrio i na kojim projektima trenutno radi, ali i šta publika može očekivati od njega u narednom periodu.
Galešić je prije dva mjeseca završio snimanje novog kratkometražnog filma, koji se trenutno nalazi u fazi montaže.
Posebnu pažnju posvećuje dugometražnom filmu “Viktorija”, na kojem radi već nekoliko godina, a “Zakrpa” je, kako kaže, poslužila i kao svojevrsno istraživanje za taj projekt. U filmu bi glavnu žensku ulogu trebala igrati Lana Barić.
“I ovaj film ‘Zakrpa’ koji smo ovdje gledali zapravo je nastao kao malo istraživanje u kojem glavna glumica Lana Barić i ja pripremamo moj dugometražni film koji se zove ‘Viktorija’, u kojem bi trebala Lana glumiti glavnu žensku ulogu. I ovaj put isto je riječ o odnosu majke i kćeri, samo što bi Lana glumila majku u ovom filmu. Tako da evo, sada za mjesec dana nam je rok za prijavu”, kazao je Luka Galešić na kraju razgovora za Klix.ba.
