Djevojke dolaze već sa 20 godina, to je prerano

Rizvanović je istakla da se ideal ljepote tokom posljednjih decenija značajno mijenjao, ali da se najveća i najbrža promjena dogodila upravo s pojavom društvenih mreža.

“Ranije smo imali jedan ideal ljepote koji smo uglavnom mogli vidjeti kroz filmove, modne revije ili televiziju. Međutim, u posljednjoj deceniji to se veoma brzo promijenilo, čak brže nego u bilo kojem prethodnom periodu”, kazala je.

Govoreći o idealima ljepote koji su obilježili osamdesete, devedesete, 2010. i 2020. godine, Rizvanović je navela primjer Cindy Crawford, čiji je mladež nekada bio zaštitni znak i detalj koji su djevojke čak iscrtavale na licu kako bi joj ličile.

Danas su, kaže, želje pacijenata potpuno drugačije.

“Danas pacijenti dolaze sa željom da na licu nemaju apsolutno ništa. Žele potpuno čisto lice, takozvani baby face ili Barbie izgled”, rekla je.

Devedesete godine, koje je obilježila Britney Spears, prema njenim riječima karakterisao je prirodniji izgled, dok je period dominacije Kim Kardashian donio sasvim drugačije zahtjeve.

Pacijenti su sve češće dolazili s fotografijama poznatih ličnosti i tražili isti nos, usne, oči ili kompletan izgled.

“Pacijenti su tada mnogo više željeli ličiti na neku drugu osobu nego zadržati vlastiti izgled. Željeli su isti nos, iste usne ili čak potpuno isti izgled”, pojasnila je Rizvanović.

Ipak, posljednjih godina primjetan je povratak prirodnijoj estetici.

Umjesto potpune transformacije, sve veći broj pacijenata želi izgledati svježije i odmornije, ali i dalje zadržati vlastite crte lica.

“Vraćamo se sebi. Ne želimo više ličiti na neku drugu osobu, nego želimo izgledati kao najbolja verzija sebe”, kazala je.

Dodala je da još uvijek postoje osobe koje žele potpuno promijeniti svoj izgled, ali da se taj trend postepeno smanjuje.

Rizvanović je naglasila da su konsultacije ključni dio estetske hirurgije jer je upravo tada potrebno uskladiti želje pacijenta s onim što je medicinski moguće i estetski opravdano.

Prema njenoj procjeni, između 50 i 60 posto zahtjeva pacijenata je nerealno.

“Pacijent dođe, razgovaramo o njegovim željama, a mi objasnimo šta je realno moguće uraditi. Na konsultacijama pokušavamo približiti očekivanja pacijenta prirodnijem rezultatu”, navela je.

Kada je riječ o filerima, botoksu i hijaluronu, Rizvanović smatra da uvijek treba krenuti od jednostavnijih i minimalno invazivnih zahvata, a tek potom, ako je potrebno, razmatrati operaciju.

Međutim, naglašava da i kod takvih zahvata mora postojati mjera.

“Ne treba imati takozvano zaleđeno lice, nego prirodan izgled. Ne treba ići iz krajnosti u krajnost, već pronaći sredinu”, istakla je.

Veća količina preparata, dodaje, ne znači nužno da će rezultat trajati duže.

Trajanje zavisi od mimike lica, organizma, godišnjeg doba i drugih faktora, dok bi cilj svakog zahvata trebao biti svježiji i odmorniji izgled.

Granica za estetske zahvate posljednjih godina značajno se pomjerila, pa se filerima i botoksu sve češće podvrgavaju veoma mlade djevojke.

Rizvanović je navela da pacijentice dolaze već od 20. godine, što smatra preranim.

Ranije se smatralo da s minimalno invazivnim tretmanima treba početi nakon 30. ili 35. godine, dok se danas određeni tretmani primjenjuju i ranije kako bi se spriječilo produbljivanje bora.

Kada je riječ o rinoplastici, Rizvanović je kategorična da operacije ne treba raditi prije nego što se završi razvoj organizma.

“Dolaze nam pacijenti mlađi od 18 godina. Takve zahvate ne prihvatamo jer razvoj organizma traje do osamnaeste godine. Ako operaciju uradite prije nego što je razvoj završen, kasnije može biti potrebna nova korekcija”, kazala je.

Jedan od najčešćih strahova pacijenata jeste da će nakon prestanka korištenja botoksa, hijalurona ili filera izgledati gore nego prije tretmana.

Rizvanović tvrdi da za takav strah nema osnova.

“Neće se dogoditi ništa gore nego što je bilo prije. Može se potpuno prestati. Ako pacijenti prestanu, jednostavno se nastavlja prirodan proces starenja”, objasnila je.

Dodala je da mnogi ipak nastavljaju tretmane jer su zadovoljni svježijim i odmornijim izgledom.

Iako se često smatra da ljeto nije pogodno vrijeme za estetske i hirurške zahvate, Rizvanović kaže da godišnje doba nije presudan faktor.

Određene operacije i minimalno invazivni zahvati mogu se raditi i tokom ljeta, pod uslovom da je pacijent zdrav i da se pridržava postoperativnih uputa.

Botoks, hijaluron i PRP apliciraju se potkožno i UV zrake ne predstavljaju problem.

Drugačije je s tretmanima koji djeluju na površinu kože.

“Ako govorimo o laserskim tretmanima koji djeluju na površinski sloj kože, tada preporučujemo da se rade nakon oktobra, kada je sunčevo zračenje znatno slabije”, navela je.

Iako se plastična hirurgija najčešće povezuje s uljepšavanjem, Rizvanović ističe da estetski zahvati čine tek manji dio ukupnog posla plastičnih hirurga.

Rekonstruktivna hirurgija čini između 60 i 70 posto njihovog rada, dok se na estetsku hirurgiju odnosi oko 20 do 30 posto.

“Rekonstruktivna hirurgija nije usmjerena samo na izgled nego i na funkciju organizma. Ako postoje urođene anomalije, posljedice povreda ili opekotina, cilj je vratiti dio tijela u što normalniju funkciju”, pojasnila je.

Kao jedan od primjera navela je ektropion, odnosno spušteni donji kapak, koji može nastati zbog ožiljka ili starenja.

Takvo stanje nije samo estetski problem jer pacijent može imati suzenje, bolove i peckanje, a ukoliko se ne liječi, može doći i do ozbiljnog oštećenja vida.

Korekcije usana među najčešćim su zahvatima jer su nos i usne dijelovi lica koji se prvi primijete.

Ipak, problem nastaje kada pacijenti izgube osjećaj za mjeru.

“Na početku im se čini da je rezultat prevelik, ali se vrlo brzo naviknu pa se vraćaju sa željom da dodamo još malo, još jedan mililitar. I tako to može ići unedogled”, rekla je.

Naglasila je da je mnogo puta odbila pacijente koji su dolazili s fotografijom druge osobe i tražili da izgledaju potpuno isto.

Svako lice ima drugačiju anatomiju i proporcije, zbog čega nije moguće, niti opravdano, nekoga pretvoriti u kopiju druge osobe.

Estetska hirurgija više nije rezervisana isključivo za žene.

Muškarci, tvrdi Rizvanović, rade gotovo sve zahvate koje rade i žene, ali o tome znatno manje govore.

Najčešće se odlučuju za botoks, filere, korekcije nosa, hirurške zahvate i presađivanje kose, koje je posljednjih godina postalo gotovo uobičajeno.

“Muškarci jednostavno manje govore o tome šta su radili ili ne žele da se to zna u javnosti. Ali rade gotovo sve zahvate koje rade i žene”, kazala je.

Posebno važan dio rekonstruktivne hirurgije jeste rekonstrukcija dojke kod žena koje su liječene od karcinoma.

Rizvanović ističe da proces liječenja ne završava operacijom i onkološkom terapijom jer je važno i kako se žena osjeća nakon svega što je prošla.

“Žene koje su prošle liječenje karcinoma dojke nekada su mislile da je najvažnije samo izliječiti bolest. Međutim, tu liječenje ne završava”, kazala je.

Implantati se mogu ugraditi odmah nakon operacije ili naknadno, kada je pacijentica fizički i psihički spremna.

Rekonstrukcija, osim fizičkog izgleda, pomaže ženama da vrate osjećaj cjelovitosti, ženstvenosti i samopouzdanja.

Za kraj razgovora, Rizvanović je naglasila da najveća odgovornost plastičnog hirurga nije samo znati kako izvesti zahvat nego i kada ga treba odbiti.

“Tokom specijalizacije naši profesori su nas učili da je najvažnije znati kada ne treba operisati. Operaciju može uraditi svako ko je nauči raditi, ali najveća odgovornost je znati kada je ne treba uraditi”, poručila je.

Pacijentima, s druge strane, ostaje jednako važna lekcija – znati kada stati.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad