Ptice imaju višu tjelesnu temperaturu od sisara i često su dobro prilagođene dugim periodima toplote, ali i one imaju granicu izdržljivosti. David Bird, profesor emeritus biologije divljih životinja na McGill Universityju, naveo je da pojedine vrste rashlađivanje postižu prilagođavanjem perja i jačanjem protoka zraka kroz složen sistem zračnih vrećica.
Aimee Van Tatenhove, postdoktorska istraživačica u Cornell Lab of Ornithology, upozorila je da se otpornost na vrućinu razlikuje od vrste do vrste. Kako je pojasnila, vrste koje žive bliže polovima često su osjetljivije od onih iz područja bližih ekvatoru.
“Dugotrajna intenzivna vrućina kakvu Evropa trenutno doživljava vjerovatno gura mnoge vrste prema njihovim maksimalnim granicama podnošenja toplote, izlažući ih riziku od toplotne bolesti ili uginuća”, dodala je.
Neke vrste ptica se hlade tako što otvaraju kljun i dahću, slično kao psi, dok druge pomjeraju kožu na vratu u procesu poznatom kao “gular fluttering”. Često traže hlad, kao i plitke izvore vode poput pojilica i fontana.
Građani mogu kratkoročno postaviti plitke posude s vodom na mjestima zaštićenim od predatora, uz obavezno redovno čišćenje. Mogu dopuniti i hranilice, jer ptice tokom jakog sunca izbjegavaju potragu za hranom, a dodatni problem predstavlja i pad broja insekata pod utjecajem klimatskih promjena i zagađenja.
Dugoročno rješenje je stvaranje zasjenjenih dijelova dvorišta sadnjom slojevite vegetacije, od nižeg grmlja do višeg drveća. Ako to nije moguće, Jack Kottwitz, profesor na Michigan State Universityju, poručio je da je često najbolje ne uznemiravati životinje.
“Ove ptice bolje od nas znaju šta im je ugodno”, kazao je. Kada je riječ o divljim životinjama, stručnjaci ne preporučuju da im ljudi daju neprirodnu hranu ili vodu niti da ih unose u kuću.
Ako životinja djeluje bolesno ili povrijeđeno, najbolje je kontaktirati stručnjake za divlje životinje, jer znakovi toplotnog stresa mogu ličiti i na simptome bolesti koje životinje prenose.
