Prvi problem je što broj automobila iz godine u godinu nastavlja rasti mnogo brže nego što to grad uspijeva pratiti izgradnjom infrastrukture.
Drugi problem je posebno izražen u naseljima koja posljednjih godina doživljavaju “divlju” stanogradnju. Investitor kupi staru kuću, poruši je i na placu od 300 do 400 kvadrata sagradi manju zgradu sa 15 do 20 stanova. Pomnožite li to s bar dva automobila po stanu dobijete novih 30 do 40 automobila u naselju.
Nove zgrade niču gotovo u svakom dijelu grada, ali broj parking mjesta često ostaje nedovoljan već u trenutku useljenja prvih stanara. Investitori uglavnom ispunjavaju minimalne urbanističke uslove, dok stvarne potrebe stanovnika višestruko premašuju planirane kapacitete.
Situaciju dodatno pogoršava činjenica da danas gotovo svako domaćinstvo ima više od jednog automobila. Nekada je jedan automobil po porodici bio standard, dok danas mnoge porodice imaju dva, pa čak i tri vozila. Istovremeno, broj garaža i javnih parking prostora nije rastao ni približno istim tempom.
Koliko je problem ozbiljan najbolje pokazuju službeni podaci. Prema podacima IDDEEA-e, tokom 2013. godine u Kantonu Sarajevo bilo je registrovano 98.490 vozila, dok je prema podacima iz juna 2025. godine na području Kantona Sarajevo prijavljeno čak 180.044 registrovanih vozila. To znači da je broj vozila u periodu od 2013. do 2025. godine porastao za 81.554, odnosno čak 82,8 posto.
Takav rast broja automobila potpuno je promijenio svakodnevicu u gradu. Naselja koja su projektovana prije nekoliko decenija nisu planirana za današnji broj vozila, pa su parking prostori odavno postali premali. U mnogim ulicama vozila su parkirana s obje strane saobraćajnice, što dodatno otežava saobraćaj i prolazak hitnih službi.
Građani već godinama upozoravaju da Sarajevo nema dugoročnu strategiju rješavanja problema parkinga i to se pogoršava svakim danom, jer se broj novoregistrovanih automobila povećava. Izgradnja novih parkinga i garaža odvija se sporo, jer je uz neplansku i gustu gradnju novih stambenih i poslovnih objekata gotovo nemoguće naći adekvatan prostor za gradnju.
Bez ozbiljnijih ulaganja u javne garaže i kvalitetniji javni prijevoz, teško je očekivati da će se situacija uskoro značajnije popraviti. Čak i obnova postojećih javnih garaža na više etaža, izgrađenih prije rata, od kojih bar jedna zjapi prazna već 30 godina, traje predugo i dodatno usložnjava tempo rasta broja vozila i potrebe građana s kojim bi se naselja porilično rasteretila.
Za mnoge Sarajlije potraga za parking mjestom postala je svakodnevni izvor stresa, gotovo jednako izražen kao i sama vožnja do odredišta.
