Ova stravična tragedija ostaje jedna od najtragičnijih stranica rata u Bosni i Hercegovini, a porodice poginule djece i danas nose težinu neispričane boli i nepravde.
Sanja Garić i njen brat Milan, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović, Augustina Grebenar i njen brat Velimir – imena ove djece zauvijek će ostati urezana u sjećanja njihovih najmilijih i cijele zajednice.
Oni su izgubili živote dok su se igrali sa svojim prijateljima, nedužni i bezazleni, žrtve nasilja koje ih je zateklo na najokrutniji način.
Granata kalibra 120 mm ubila je petero djece na licu mjesta, dok su troje preminulo kasnije u bolnici. Roditelji su svoju djecu mogli prepoznati jedino po odjeći koju su nosili, što je detalj koji dodatno potvrđuje užas ovog zločina.
Sud BiH je u februaru ove godine potvrdio optužnicu protiv Mensuda Kelešture i Hazima Jašarevića za ovaj zločin.
Tada je saopšteno da se oni terete da su 10. juna 1993. godine učestvovali u artiljerijskom napadu na civilno stanovništvo prigradskog naselja Podgradina.
Keleštura se, u svojstvu komandanta 325. brdske brigade Armije BiH, tereti da je naredio potčinjenoj Brigadnoj artiljerijskoj grupi (BrAG) da izvrši artiljerijski napad na Podgradinu u kojoj je živjelo gotovo isključivo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti, iako je bio svjestan da taj napad, izveden u vrijeme primirja i u naseljenom mjestu, može dovesti do stradanja civila.
Jašarević je, kako se navodi, optužen da je kao komandir BrAG-a izvršio tu naredbu preko njemu potčinjenih pripadnika artiljerijske grupe i da je također znao da se ne radi o vojnom cilju i da može nastupiti posljedica za civilno stanovništvo, na šta je pristao.
Krajem maja je u ovom suđenju počelo iznošenje uvodnih riječi, koje je do sada iznijelo Tužilaštvo BiH.
