Pitanje Ureda visokog predstavnika (OHR) je uvijek bilo polarizirajuće u smislu uloge koju visoki predstavnik treba igrati u BiH.
Brisel je podržavao OHR, ali više kao medijatora koji je trebao biti organizator političkog dijaloga između aktera u BiH, što je i logična pozicija imajući u vidu veliki broj članica koje imaju različite stavove o tome koliko međunarodna zajednica treba biti involvirana u procese unutar naše zemlje.
S druge strane, Washington je konzistentno podržavao OHR, uz tendeciju da, u pojedinim trenutcima gdje je prepoznato da je za to bilo prostora i potrebe, visoki predstavnik djeluje direktno, kada za to nisu sposobni akteri u BiH.
Bez obzira na ove razlike, izbor visokog predstavnika je uvijek išao jednostavno – Evropljani daju prijedlog, Amerikanci ga podrže i to se formalizuje na sastanku Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Ovoga puta je situacija drugačija. Amerikanci imaju svog kandidata, koji dolazi iz Italije, a većina zemalja Evropske unije stoji iza drugog imena, koji je formalno prijedlog Francuske. Iza ove bitke, ipak, stoji dublji sukob na relaciji Washington-Brisel, koji se održava i na situaciji u BiH.
Trumpov dolazak poremetio odnose
Kada je na mjesto predsjednika SAD-a izabran Donald Trump, odmah se moglo nagovijestiti da će doći do određenih trzavica između Amerike i Evrope, odnosno Evropske unije.
Međutim, “trzavice” su preblaga riječ za ono što je Trump odlučio uraditi odnosima između EU i SAD-a, koji su se gradili više decenija.
Uvođenje carina, otvoreno prozivanje i nipodaštavanje pojedinih lidera te direktne kritike pojedinim aspektima politike zemalja u EU, s posebnim akcentom na migracije, potpuno su urušili veze SAD-a i Evrope, a problemi su se počeli odražavati i na drugim poljima.
Američki rat protiv Irana je pokazao ozbiljne probleme u ovim odnosima. Pojedine evropske zemlje su deklarativno podržale njihove napade, ali je od konkretne podrške, mimo korištenja primarno francuskih i britanskih baza na Bliskom istoku, ostalo malo, što je bio i povod za žestoke kritike iz Washingtona.
Međutim, Amerikanci i Evropljani su sada ukrstili koplja i u BiH. To dokazuje i poprilično javna borba oko budućeg visokog predstavnika, uključujući i otvorene prijetnje SAD-a o “preispitivanju uloge u BiH” ako se ne izabere njihov kandidat.
Šta se priča na sastancima iza zatvorenih vrata?
Pitanje evropskih integracija BiH je također postalo mjesto za borbu između SAD-a i EU.
Prema izvorima bliskim političkim stranakama u BiH koji su otkrili detalje za Klix.ba, pojedini američki zvaničnici navodno na sastancima sa strankama iz Republike Srpske, opozicionim i vladajućim, zagovaraju usporavanje ispunjenja uslova koje je EU stavila pred našu zemlju.
Tačnije, na ovim sastancima, iza zatvorenih vrata, američki zvaničnici navodno traže odugovlačenje u usvajanju evropskih zakona.
Treba istaći da predstavnici SAD-a, bilo na službenim sastancima sa zvaničnicima iz BiH ili u porukama putem State Departmenta i Ambasade SAD-a u BiH, i dalje nominalno podržavaju integraciju naše zemlje u EU.
Ipak, postoji vrlo dobar razlog zašto bi ulazak BiH u EU bio, na određen način, protivan američkim interesima, a striktno je vezan uz način na koji međunarodne odnose gleda trenutna administracija u Washingtonu.
Trump gleda svijet samo kroz interes i biznis
Kada se sagleda vanjska politika druge Trumpove administracije, jasno je da prednost imaju zemlje koje mogu pružiti određen finansijski ili poslovni interes firmama iz SAD-a.
U tom kontekstu, meta za američke firme, posebno one bliske Trumpu i njegovoj porodici, su zemlje koje nisu u EU, čiji koloplet regulacija, pravila i zakona ne odgovara biznisu na način na koji ga vidi aktuelna administracija.
Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija i Armenija, između ostalih, su lagane mete jer firme bliske Trumpu ne moraju pratiti rigidna pravila Brisela, već u dogovoru s lokalnim ili nacionalnim političarima lakše mogu doći do ispunjenja interesa.
Upravo na primjeru BiH se pokazuje kako Amerikanci shvataju šta znači raditi u zemlji koja nije dio EU, a reakcija iz Brisela im je dala dodatni razlog da se, kako tvrde naši izvori, zalažu za usporavanje evropskog puta BiH.
U Zakonu o Južnoj interkonekciji, čija posljednja verzija je usvojena u oba doma Parlamenta Federacije BiH u aprilu ove godine, direktno se navodi američka firma AAFS kao koncesionar i kompanija koja će voditi projekt izgradnje ovog plinovoda.
Uključivanje jedne firme u zakon na ovakav način je teško zamisliti u zemlji EU, koje za ovakve (i mnogo manje) projekte provode cijele procese izbora firmi. Takav proces je, iz perspektive SAD-a, gubljenje vremena, ali i potencijal da posao ode u druge ruke, zbog čega je način na koji je to FBiH uradila tačno po mjeri američkih interesa.
Kada je iz Brisela stigla poruka u kojoj se navodi da svi zakoni usvojeni u BiH moraju proći provjeru EU, imajući u vidu status kandidata koji ima naša zemlja, Amerikanci su je vjerovatno shvatili kao potvrdu da bi projekt bio, u najmanju ruku, otežan i usporen kada bi BiH bila u ovom bloku. Iz biznis perspektive, to je bila jasna indikacija Washingtonu da evropske integracije nisu u skladu s biznis interesima koje trenutna administracija stavlja u fokus.
Kako izgleda budućnost međunarodne zajednice u BiH?
Razlike između dva stuba međunarodne zajednice u BiH, odnosno SAD-a i EU, su jasne i nedvosmislene, čak i ako se u javnom prostoru pokušavaju minimizirati.
Međutim, međunarodni odnosi su fluidna kategorija, a jasno je da se promjena stava u Washingtonu isključivo veže uz aktuelnu administraciju.
Po odlasku Trumpa, koji će se desiti za nešto više od dvije godine, postoji mogućnost resetovanja odnosa, ali će ostati pitanje, čak i mimo BiH, da li se oni ikada mogu vratiti na staro, odnosno na saradnju uz prepoznavanje određenih i, u usporedbi s trenutnim stanjem, minornih razlika.
Trump i njegova administracija imaju još dvije godine da, ako nastave ovim pristupom, uruše mogućnost smislene saradnje, a odgovornost će biti na budućim liderima u Washingtonu da veze ponovo izgrade.
