Rođen u Bosni i Hercegovini, Šljivo je akademski put započeo na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je završio studij elektrotehnike. Nakon toga odlazi u Švedsku, zemlju koja će odigrati ključnu ulogu u njegovom profesionalnom razvoju. Doktorirao je u oblasti sigurnosno-kritičnih sistema, fokusirajući se na metode razvoja i verifikacije kompleksnih sistema kod kojih greška može imati katastrofalne posljedice.
Upravo ta ekspertiza, analiza sigurnosti sistema u automobilskoj, avio i svemirskoj industriji, otvorila mu je vrata najveće svjetske svemirske agencije. Danas radi u NASA-i, gdje je angažovan na razvoju i sigurnosti autonomnih svemirskih sistema te misijama koje oblikuju budućnost istraživanja svemira.
Kako sam kaže, dolazak u Ameriku i prelazak u NASA-u bio je jedna od najvećih životnih odluka.
“NASA je bila jedini razlog zbog kojeg sam bio spreman preseliti porodicu. Hiljadu puta su me pitali zašto baš Amerika, a odgovor je uvijek bio isti – NASA. Bilo šta drugo meni ne bi bilo vrijedno toga”, kaže Šljivo.
Dodaje da u NASA-i porijeklo nije presudno, pa je sa svojim znanjem ušao u tim kvalitetnih kolega koji obavljaju veoma odgovorne zadatke.
“Kada danas pogledam timove oko sebe, malo je Amerikanaca. Šef grupe bio je Francuz, seniori su iz Škotske, Rumunije, Grčke… Nije bitno odakle si, već šta možeš donijeti timu i Agenciji.”
Posebno ističe koliko je Švedska bila važna etapa na njegovom putu. Iako je Bosna i Hercegovina bila temelj, školovanje za ova polja djelovanja u NASA-i su mu bila potrebna u Švedskoj.
“Bosna i Hercegovina je bila temelj, ali mi nemamo razvijenu tu industriju. Švedska mi je bila velika odskočna daska jer sam tamo doktorirao i radio na projektima iz automobilske industrije, kamionske industrije i satelitskih sistema. Sve to gradilo je podlogu za NASA-u.”
Njegov posao u srži je vezan za sigurnost sistema, odnosno dokazivanje da su kompleksni sistemi dovoljno sigurni za upotrebu. Kada govorimo o kompleksnim sistemima, mislimo o satelitima, njihovoj kretnji u orbiti i veoma kompleksnim misijama.
“Postoji jedan težak dio safety inženjeringa gdje morate kvantifikovati rizik i vrijednost ljudskog života, jer od toga zavisi koliko ulažete u sigurnost sistema.”
Na početku rada u NASA-i bio je kao istraživač fokusiran na sigurnosno-kritične sisteme i razvoj alata za matematičko dokazivanje sigurnosti. Tada je doslovno pravio dokaze da je sistem siguran i da može proći certifikaciju.
Kasnije je prešao na konkretne misije, a danas je dio tima na Starling misiji, jednoj od najzanimljivijih NASA-inih inicijativa u domenu autonomije u svemiru.
Starling misija fokusirana je na autonomno upravljanje satelitima u orbiti. Cilj je omogućiti satelitima da samostalno prilagođavaju putanje i izbjegavaju sudare s drugim satelitima ili svemirskim otpadom, bez stalne ljudske intervencije.
“Sateliti orbitiraju u formacijama i moraju održavati precizne pozicije. Danas to velikim dijelom radimo ručno. Naš cilj je da satelit sam prepozna opasnost i autonomno koriguje orbitu”, govori Šljivo.
Sve veći broj satelita u orbiti dodatno povećava važnost ovog rada.
“Radili smo i sa SpaceX-om na demonstraciji space traffic managementa. Oni imaju ogroman broj Starlink satelita, a taj broj će samo rasti.”
Govoreći o umjetnoj inteligenciji u avio i svemirskoj industriji, Šljivo smatra da AI ima ogroman potencijal, ali i ozbiljna ograničenja, posebno u avioindustriji koja se koristi za transport putnika.
“U avioindustriji već postoje sistemi koji mogu letjeti gotovo samostalno, odnosno u cargo sektoru. Međutim, AI sistemi su još uvijek nepredvidivi i teško je garantovati nivo sigurnosti potreban kada su ljudski životi direktno u pitanju.”
U svemiru, kaže, najveći problem nije samo autonomija, već energija.
“Sateliti veliki dio vremena provode u eklipsi i tada nemaju pristup solarnoj energiji. To je veliki izazov za autonomne AI sisteme”, dodaje naš sagovornik.
NASA se posljednjih godina snažno okreće Mjesecu kroz Artemis program, a i Šljivin rad sve više ide u tom pravcu.
“Agencija se sve više usmjerava prema Mjesecu. Nakon Starling misije, plan je da se fokus dodatno prebaci na lunarne projekte koji obuhvataju i rovere. Razvijali smo grupe rovera koji mogu samostalno obavljati zadatke. Mnogo posla sada ide ka Moon base konceptu i to više nije samo ideja, to je konkretan pravac razvoja”, kaže Šljivo. te dodaje da se svi testovi obavljaju već neko vrijeme te da je Viper rover spreman.
Kada govori o Artemis misijama, ističe da cijela agencija diše kao jedno.
“Vodstvo NASA-e nas naziva Artemis generacijom. Svi osjećamo da doprinosimo toj misiji. Posebno kada znate da čak 75 posto troškova razvoja sistema odlazi na dokazivanje sigurnosti. Razviti nešto često je lakši dio posla. Dokazati da je sigurno, to je ono što uzima vrijeme”, pojasnio je naš sagovornik.
Na pitanja o teorijama zavjere, poput tvrdnji da čovjek nikada nije sletio na Mjesec, odgovara smireno.
“Svačije je pravo da misli šta želi. Iz moje perspektive, kada vidim kompleksnost svega što se radi, jasno je koliko je sve moguće, ali i koliko je sistem složen”, izjavio je Šljivo.
Govoreći o saradnji NASA-e s privatnim kompanijama poput SpaceX-a i Blue Origina, smatra da je taj odnos ključan za budućnost svemirske ekonomije.
“NASA razvija tehnologije koje ranije nisu postojale. Kada te tehnologije sazriju, privatni sektor ih dalje razvija i komercijalizuje. Space economy danas ubrzano raste.”
Za budućnost, fokus mu ostaje na misijama koje dolaze. Do 2030. godine fokus je na “Moon base-u” u okviru Artemisa, a za dvije godine planira se Artemis III misija.
Ipak, vrata Bosne i Hercegovine ostaju otvorena.
“Poslije toga, možda se jednog dana vratimo u BiH. vidjet ćemo…”, govori nam Šljivo.
Za kraj, mladima iz Bosne i Hercegovine šalje jasnu poruku.
“Ništa nije nemoguće. Kod nas se često govori: ‘Šta ćeš ti iz Bosne?” Možemo sve. Treba uraditi sve što je do nas i ne gubiti vrijeme. Iz Bosne možete otići na jedno mjesto, pa s tog mjesta na drugo. Imamo mnogo nevjerovatnih ljudi i može se uspjeti”, zaključio je Šljivo u razgovoru za Klix.ba.
