Izložba donosi izbor fotografija nastalih tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, koje kroz dokumentarni i umjetnički izraz svjedoče o svakodnevnom životu, stradanju i dostojanstvu građana u ratnim okolnostima.
Autor izložbe Rikard Larma, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih fotografa i fotoreportera, kazao je da su fotografije nastajale tokom opsade Sarajeva od 1992. godine, napominjući da su fotografije koje su sada izložene nastale zaključno sa 1995. godinom.
Također, dodao je da je za ovu izložbu uvrstio i nekoliko fotografija nastalih u periodu njegovog rada u “Oslobođenje pressu”.
Napomenuo je da su fotografije ranije predstavljene i u inostranstvu, navodeći da su printane u Italiji te da je u Padovi organizirana velika izložba s tim radovima.
Istakao je da je originalna postavka sadržavala oko 70 fotografija, koje je odabrao Abdulah Sidran, a koji je ujedno napisao i uvodni tekst za prvu izložbu takve vrste održanu u Sarajevu tokom rata, u Kamernom teatru 55.
“U novinarstvo sam došao kao mladi umjetnik fotografije kroz Foto savez i foto amaterizam i vodilja mi je bilo da na umjetnički način pokažem ono što se dešava. I u ovim fotografijama sam upravo to vidio”, istakao je Larma.
Autor izložbe ispričao je da je još pred kraj rata razmišljao o tome da će fotografije koje nastaju ostati trajno svjedočanstvo događaja iz tog perioda te da je osjećao odgovornost da ih sačuva da bi ostale dostupne budućim generacijama i da se ne bi zaboravilo ono što se dešavalo.
“Međutim, desilo se da poslije nisam živio u Sarajevu. Stoga su drugi preuzeli taj posao da budu nosioci. Ja to sada nastavljam na način da objavljujem svoj časopis, a radim i na objavljivanju knjige”, rekao je Larma.
Prisutnim se obratio i direktor Arhiva Federacije Hajrudin Ćuprija, koji je kazao da se pred nama nalazi izložba za koju je bilo veoma teško napraviti selekciju između stotina, pa čak i hiljada fotografija.
“Teško je bilo odabrati 30 fotografija, a svaka fotografija ima zasebnu priču. Napravili smo selekciju fotografija koje govore o onome šta se dešavalo u periodu 1992-1995. godine. Nazvali smo je “Život” jer na slikama vidite život ljudi u opkoljenom Sarajevu”, rekao je Ćuprija.
Istakao je da je važno sačuvati ovakvu dokumentaciju te naveo da mu predstavlja posebnu čast što je s autorom potpisan sporazum po kojem će jedna zbirka fotografija biti predata Arhivu Federacije na trajno čuvanje.
“Na taj način će i fotografija postati vječna, kao i sam autor koji je napravio te fotografije. One nisu samo dokumenti jednog vremena, one su svjedočanstvo o hrabrosti, dostojanstvu, patnjama i stradanju jednog naroda”, naglasio je.
Ćuprija je ocijenio da umjetnost svoju najveću vrijednost i svrhu pokazuje upravo u teškim vremenima te istakao da su ove fotografije imale značajnu ulogu u periodu kada nije bilo moguće plasirati tačne informacije o događajima u Sarajevu.
Podsjetio je da su, zahvaljujući objavljivanju u velikim svjetskim medijima poput Associated Press i drugim međunarodnim medijskim kućama, fotografije predstavljale svojevrsnu savjest i podsjetnik međunarodnoj javnosti i centrima moći na dešavanja u Sarajevu.
Direktorica Muzeja Sarajeva Indira Kučuk Sorguč kazala je da ova institucija sarađuje već dugi niz godina sa Arhivom Federacije upravo na dokumentiranju sjećanja na historiju tragedija u BiH i svih onih tema koje historičari treba da istraže i prezentiraju.
Direktorica je u svom obraćanju pojasnila da postoji razlika između kulture sjećanja i kulture pamćenja, navodeći da kultura sjećanja podrazumijeva lični i subjektivni doživljaj prošlih događaja i historijskih trenutaka, dok kultura pamćenja predstavlja institucionalno očuvanje historijskih činjenica, dokaza i dokumentacije.
“Zato je veoma važno da na ovakav način fotografski dokumentiramo ono što se dogodilo i da ni na koji način ne odstupimo od onoga što je najbitnije, a to je istina”, podvukla je.
Poručila je da se ne smije zaboraviti prošlost te istakla značaj institucija koje čuvaju činjenice i svjedočanstva preživjelih, ali i pojedinaca koji su svojim radom dali doprinos očuvanju kolektivnog pamćenja.
Kao primjer navela je Rikarda Larmu, za kojeg je kazala da je tokom cijelog perioda bio na ulicama Sarajeva, sačuvao fotografski materijal te ga kasnije digitalizirao i obradio, dajući umjetnički i dokumentarni pečat svakodnevnom životu u opkoljenom gradu.
Izložbu organizira Arhiv Federacije u saradnji sa Muzejom Sarajeva.
