Tradicionalno, prvo će pripadnici Zelenih beretki položiti cvijeće kod mosta na Drveniji i odati počast poginulim saborcima i herojima odbrane Sarajeva.
Nakon toga se oko 11 sati očekuje dolazak delegacije iz RS-a, koja će mirnom šetnjom i polaganjem cvijeća odati počast poginulim pripadnicima JNA.
Od ranog jutra pripadnici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo su na terenu i osigurat će nesmetan prolazak kolone koja će stići iz Istočnog Sarajeva. Zbog navedenog događaja doći će do obustave saobraćaja i blokade pojedinih ulica u centru Sarajeva od 10 do 12 sati.
Podsjetimo, događaji od 2. i 3. maja 1992. godine trajno su urezani u kolektivno sjećanje građana kao dani kada je spriječen državni udar i presječena namjera tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) da zauzme zgradu Predsjedništva RBiH i time obezglavi tek međunarodno priznatu državu.
Ipak, i 2026. godine, više od tri decenije kasnije, sjećanje na herojsku odbranu zasjenjeno je iscrpljujućim, kontradiktornim i politički motivisanim sudskim procesima koji pokušavaju izmijeniti karakter rata.
Poseban fokus javnosti, politike i pravosuđa i dalje je na 3. maju i događajima u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici (danas ulica Hamdije Kreševljakovića). Prilikom povlačenja pripadnika JNA iz komande na Bistriku, došlo je do oružanog sukoba s pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) BiH.
Ono što je Haški tribunal (ICTY) odavno okarakterisao kao legitiman vojni cilj, Tužilaštvo BiH i dalje, kroz maratonske procese, pokušava predstaviti kao ratni zločin najvišeg vojnog i političkog vrha RBiH.
Decenijama su obavještajni, medijski i politički krugovi iz Beograda i Banje Luke koristili incident u Dobrovoljačkoj ulici kao okosnicu propagande o “zločinačkom karakteru muslimanskih snaga”, manipulišući brojem žrtava. Brojke su se napuhivale do apsurdnih razmjera, spominjale su se desetine, pa čak i stotine ubijenih regruta JNA, s ciljem izjednačavanja krivice za početak rata.
Ipak, najbolji i najrelevantniji demanti te zlonamjerne propagande dao je sam komandant Druge vojne oblasti JNA, general Milutin Kukanjac. U jednom od svojih kasnijih medijskih istupa, svjestan kako ga je zvanični Beograd “pustio niz vodu”, Kukanjac je iznio precizne i nedvosmislene podatke o žrtvama.
“Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol’ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vreme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela… Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to obelodanim. Novosti nisu smele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi”, izjavio je tada Kukanjac, zauvijek zatvorivši vrata manipulacijama o broju mrtvih, barem kada su u pitanju historijske činjenice.
