Ipak, Barbarez je vjerovao u njega, a on mu je to vratio golom za vodstvo na otvaranju Svjetskog prvenstva protiv Kanade.
Nakon kornera sjajno je reagovao i pogodio za vodstvo Bosne i Hercegovine. Iako su Zmajevi na kraju remizirali 1:1, njegov pogodak mogao bi se pokazati presudnim u borbi za plasman u nokaut fazu Mundijala.
Lukić je prošao putem kojim rijetki prolaze, a njegova priča daleko je od uobičajene nogometne bajke. Prije samo deset godina nastupao je u trećem rangu bosanskohercegovačkog nogometa. Nogometni put vodio ga je preko Sloge iz Doboja, Zvijezde iz Gradačca i Krupe do Borca iz Banje Luke, gdje je prvi put ozbiljnije skrenuo pažnju na sebe.
Bio je na pragu prelaska u Partizan, ali je taj transfer propao zbog nesportskih stvari.
“Primijetili su ga iz Partizana. Otišao je na nekoliko proba i zadovoljio je sve sportske kriterije, ali znate kako to kod nas ide, treba ispuniti i neke druge uvjete koji nemaju veze sa sportom, pa od toga na kraju nije bilo ništa” otkrio je njegov otac Mitar Lukić u razgovoru za Adriatic.
Njegova karijera nije bila bez prepreka. Mučile su ga povrede, promašaji i kritike navijača. Često je bio osporavan, a mnogi su smatrali da nema kvalitet za najveću scenu.
Nakon transfera u Rumuniju uslijedio je novi udarac. U Universitatei iz Craiove nije dobio pravu priliku, a pojedini analitičari javno su ga ismijavali. Međutim, nije odustao.
“Jovo je otišao u Craiovu. Nije se naigrao u prvoj sezoni i postigao je samo dva gola. Njihovi analitičari koji snimaju i gostuju u podcastima, govorili da je bolje da bude izbacivač iz noćnog kluba nego nogometaš, da je toliko loš, ali mnogo je radio na sebi, naročito fizički. Njegov otac je u intervjuu koji sam radio sa njim pričao da su ga psihološki ubijale kritike”, priča za Mozzart Sport David Pavlović, sportski komentator iz Banje Luke.
Dolaskom u Cluj sve se promijenilo. Postao je jedan od najboljih napadača rumunskog prvenstva i sezonu završio kao najbolji strijelac lige sa 18 pogodaka.
Dok su mnogi sumnjali, stručni štab reprezentacije Bosne i Hercegovine pratio je njegov razvoj. Barbarez je u Lukiću prepoznao karakteristike koje podsjećaju na Džeku, snagu, igru u zraku i nesebičan rad za ekipu. Upravo te osobine pokazao je protiv Kanade, gdje je dobio svih devet zračnih duela u kojima je učestvovao, što je rijetko viđena statistika na svjetskim prvenstvima.
“Nikad prije, ni poslije nisam igrao sa napadačem koji je spreman da 90 minuta, bez ikakve kočnice trči i gine pritiskajući protivničku odbranu, napadajući prostor, hrvajući se sa štoperima. Dešavalo se da uslijed toga, nekad zafali svježine u završnici. Jednostavno mnogo ljudi ne vidi i ne cijeni taj dio igre špica, već gleda samo broj golova na kontu”, objasnio je njegov nekadašnji saigrač Jovan Nišić.
Bez obzira na to koliko minuta bude igrao do kraja turnira, Lukić je već postao jedna od najljepših priča Mundijala.
Od blatnjavih terena nižih liga do gola na Svjetskom prvenstvu, malo je igrača koji su prošli teži put da bi stigli do najveće pozornice svjetskog nogometa.
