Pjesma se oslanja na ličnu i porodičnu priču, ali i širi historijski kontekst gastarbajterskih sudbina.
Kekin u pjesmi polazi od porodičnog sjećanja koje mu je ponavljala majka u pričama o susretu njegovih roditelja krajem šezdesetih u Njemačkoj u baraci za prihvat radnika s Balkana. Prisjećajući se tog vremena, Kekin u izjavi naglašava i tadašnje društvene napetosti:
“Znali su im dobacivati da se vrate odakle su došli jer, navodno, uzimaju posao domaćim radnicima. Moj stari, koji je radio težak posao u kamenolomu zajedno s drugim stranim radnicima iz Turske, Grčke i Jugoslavije, na to bi uvijek izgubio živce. ‘Ma evo im ovaj usrani posao, nego neće Švabo tucati kamen!’ Ovo je pjesma o stranim radnicima kakav je bio moj stari. O ljudima koji su odlazili trbuhom za kruhom, radili poslove koje drugi nisu htjeli, gradili tuđe zemlje i pritom ostajali zauvijek pomalo stranci”, objašnjava Kekin.
U potrazi za autentičnim glasom koji razumije iskustvo života izvan vlastite zemlje, Kekin je na projektu surađivao s Ginom, Sarajlijom iz Seattlea i frontmenom kultnog sastava Kultur Shock. Saradnja je, kako Kekin kaže, nastala skroz spontano.
“Tražio sam nekoga ko zna kako je to biti stranac. Igrom slučaja naletio sam na Gina i odmah smo kliknuli. Zajedno smo snimili pjesmu posvećenu svim pečalbarima svijeta”, dodaje.
Singl donosi spoj lične priče, društvene kritike i muzičke saradnje koja prelazi granice, a tema stranih radnika dobiva glas iz perspektive koja spaja prošlost i sadašnjost.
