Nemamo strategiju, gasimo požare i krpimo rupe

Razgovarali su o nedostatku zelenila, načinu na koji se danas planira gradnja, odnosu institucija prema prostoru, ali i problemu koji, prema njihovim riječima, postaje sve vidljiviji – Sarajevo se ne razvija kao cjelina, već kroz pojedinačne intervencije.

Govoreći o odnosu grada i prirode, Ivica Jašarević istakao je da su gradovi nastali u prirodi, ali da je prirode u njima sve manje.

“Mislim da je priroda u nama svima. Mi potičemo iz prirode. Prirodi se vraćamo. Naši gradovi su nastali u prirodi. To što je prirode sve manje, to je jedna velika tema o kojoj treba da razgovaramo”, kazao je Jašarević.

Dodao je da je interes struke da prirode bude što više te izrazio nadu da će i kroz predstojeći simpozij i izložbu uspjeti ponovo skrenuti pažnju na to pitanje.

Kada je riječ o trenutnom stanju urbanizma, Jašarević je bio znatno kritičniji.

“Imamo jednu opću fragmentaciju društvenih odnosa i to se reflektuje, naravno, i na struku. Struka je poražena, fragmentirana, zbunjena, gurnuta u kraj, a u prvi plan su isplivale druge grupe koje ključno oblikuju naše gradove”, rekao je Jašarević.

Prema njegovim riječima, posljedice takvog odnosa najbolje se vide upravo u prostoru u kojem živimo.

“Urbanizam je savršena refleksija nas, društva koje živi na jednom prostoru, kroz prostor koji gradimo. Mi možemo sebe pogledati”, kazao je.

Na pitanje u kojim dijelovima Sarajevo najbolje funkcioniše kao grad i postoji li prostor koji bi mogao biti pozitivan primjer, Emir Salkić kazao je da bi odgovor tražio izvan same arhitekture i urbanizma.

“Ne bih rekao da je to arhitektura. Ja bih više rekao da je to, da ne kažem da je floskula, neki duh Sarajeva”, kazao je Salkić.

Prema njegovim riječima, upravo je taj duh nešto po čemu ljudi izvan Bosne i Hercegovine prepoznaju Sarajevo.

“Kad Sarajevo komunicirate s nekim drugim, ljudi van BiH prepoznaju taj neki duh Sarajeva”, rekao je Salkić, navodeći da Bosna i Hercegovina i Sarajevo imaju mnogo više toga ponuditi od tema po kojima ih međunarodna javnost najčešće prepoznaje.

Jašarević je dodao da Sarajevo ima posebnost zbog načina na koji u njegovoj kotlini “historija i geografija razgovaraju”.

“Sarajevo je specifično jer na neki način historija i geografija razgovaraju u ovoj kotlini. Kroz vijekove ono se oblikuje, mijenja se, širi duž te glavne osovine istok-zapad i ima taj duh koji preživljava uprkos svim tim promjenama koje se dešavaju”, kazao je Jašarević.

Ipak, kada je riječ o pozitivnim primjerima savremenog urbanističkog razvoja, Jašarević kaže da ih nema mnogo.

“U smislu pozitivnih primjera, nemamo ih ili ih ima jako malo, zato što društvo nema tu moć i nema tu orijentaciju da pravi takve prostore i takve ambijente”, rekao je.

Na pitanje šta bi prvo trebalo promijeniti kada bi se razvoj Sarajeva usaglasio sa zahtjevima struke i potrebama građana, Salkić je kratko odgovorio: “Reset.”

Jašarević se složio, ali je detaljnije objasnio šta bi takva promjena podrazumijevala.

“Prije svega, nedostaju nam nove institucije jer mi imamo naslijeđene institucije iz razvojnog perioda grada šezdesetih godina i ranije. Te institucije nisu prilagođene trenutku”, kazao je Jašarević.

Prema njegovim riječima, Sarajevo se nalazi u svojevrsnoj hroničnoj fazi obnove i spašavanja onoga što se može spasiti, dok institucije ne odgovaraju takvoj situaciji.

Ukazao je i na zakone za koje smatra da nisu prilagođeni današnjim potrebama.

“Također, naši zakoni su najčešće ili naslijeđeni ili su dograđivani slično kao i prostor i nisu prilagođeni trenutku. Mislim da se to isto svjesno radi. Ostavlja se jedna siva zona u kojoj se snalaze oni koji se mogu snaći sa aspekta te kontrole i moći”, kazao je Jašarević.

Poručio je da se sve to na kraju vidi u prostoru.

“Prostor će biti bolji kad mi kao društvo odlučimo da se pobrinemo za ovaj prostor. Nažalost, trenutno je takva situacija. Zaista, kao struka svjedočimo jednoj velikoj degradaciji prostora”, istakao je.

Salkić je objasnio da problem nije samo u velikim projektima, nego i u brojnim pojedinačnim građevinskim intervencijama koje se vremenom spajaju i mijenjaju izgled grada.

“Sve je punktualno, ali kako se te male tačkice počnu slagati, onda grad počinje ličiti na nešto na šta ne treba da liči”, rekao je Salkić pojasnivši da govori o različitim građevinskim intervencijama u prostoru.

Kao ključni problem izdvojio je nedostatak dugoročne strategije.

“Mi nemamo strategiju. Mi ne razmišljamo strateški. Mi gasimo neke požare, krpimo neke rupe, ali nemamo strateški dokument da kažemo: ‘Okej, ovako će to izgledati, ovako bi moglo izgledati ili u ovim okvirima bi moglo izgledati'”, kazao je Salkić.

Prema njegovim riječima, Sarajevo nema jasno određeno gdje želi biti za dvije decenije.

“Mi ne možemo da odlučimo: ‘Okej, Sarajevo će za 20 godina biti takav i takav grad’, i da onda možemo po tome ići”, rekao je.

Posljedica je, smatra Salkić, grad u kojem pojedinačni dijelovi međusobno ne funkcionišu kao jedna cjelina.

“Ulica ne komunicira, jedna strana ulice ne komunicira s drugom stranom ulice. Početak ulice ne komunicira s krajem ulice”, kazao je.

Jedan od povoda razgovora bila je izložba “Diaspona – Vraćam se kući”, koja će biti postavljena na Željezničkoj stanici u Sarajevu.

Salkić je naglasio da ideja projekta nije nužno pozvati ljude koji su otišli iz Bosne i Hercegovine da se fizički vrate i ovdje zaposle, već iskoristiti znanje i iskustvo koje su stekli širom svijeta.

“Možemo barem pokupiti njihova iskustva. Možemo pokupiti ta znanja koja su ljudi, nakon što su otišli, trideset godina skupljali vani i prenijeti ih ovdje”, rekao je Salkić.

Kako je objasnio, ideja je potekla od kolege Ćemalovića i podrazumijevala je okupljanje ljudi koji su studirali u Sarajevu, a danas žive i rade u inostranstvu.

“Imamo goste, odnosno izlagače iz 26 zemalja, od Novog Zelanda do Amerike. Fali nam Južna Amerika, ja mislim. Ostalo smo sve pokrili – i Aziju, i Afriku, i Bliski istok i Evropu”, kazao je Salkić.

Simbolika Željezničke stanice nije slučajna.

“Oni sada simbolično dolaze kući, nazad na Željezničku stanicu, odakle su mnogi, uslovno rečeno, i otišli”, rekao je.

Salkić je naglasio da organizatori ne žele napraviti još jednu stručnu izložbu koju će razumjeti prvenstveno arhitekti.

“Izložba je zamišljena na način da ne bude još jedna izložba arhitekata za same arhitekte, nego da bude izložba arhitekture za sve one koji grad ne posmatraju arhitektonski”, objasnio je.

U saradnji s Arhitektonskim fakultetom planirane su i organizirane posjete tokom kojih bi studenti arhitekture sadržaj izložbe približavali posjetiocima koji nemaju stručno predznanje – od djece iz vrtića i osnovnih škola do drugih građana.

Cilj je, prema Salkićevim riječima, omogućiti ljudima da nakon izložbe vlastiti grad počnu posmatrati drugim očima.

“Mi koji smo sada već iskusni arhitekti možemo pokušati, ali taj grad se počinje mijenjati odmalena, a ne sada. Treba dizajn i arhitekturu približiti najmlađima da oni, kako rastu, mogu taj grad drugačije posmatrati”, rekao je.

Organizatori žele da se izložba ne zadrži samo unutar Željezničke stanice, nego da na određeni način izađe i na gradske ulice.

Salkić je otkrio da postoji ideja o dva posebno brendirana tramvaja koji bi kružili Sarajevom.

“Ideja je da imamo dva tramvaja koji će kružiti po gradu, koji su brendirani, na kojima piše ‘Diaspona’. Ti tramvaji faktički kupe publiku i dovode ih na stanicu”, kazao je.

Ispred Željezničke stanice planirane su i “urbane igre”, zamišljene kao savremena arhitektonska reinterpretacija prostora i igara kakve su ranije generacije djece koristile tokom odrastanja.

Izložba će biti otvorena 8. oktobra u 18 sati u auli Željezničke stanice u Sarajevu.

Simpozij će biti održan 10. oktobra u amfiteatru UNITIC poslovnog centra, a bit će otvoren za sve zainteresirane. Više informacija i kompletan program bit će objavljeni naknadno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad