Pred predstojeći duel na Mundijalu između Bosne i Hercegovine i Švicarske, Lulić je u izjavi za švicarski Blick: “Za nas je ovo sada bonus utakmica.”
Njegov švicarski dijalekt iz kantona Graubünden je nezaobilazan. Lulić (40) je ubjedljivo najuspješniji nogometaš iz ove regije, a u rimskom Laziju dostigao je status istinske legende.
Njegov put do vrha bio je trnovit – stigao je u Švicarsku kao dijete izbjeglica, čija je porodica pobjegla od rata u Bosni. Skrasili su se u mjestu Schluein, gdje je Lulić završio zanat za automehaničara.
Karijeru je započeo u klubu Chur 97, a potom je preko Bellinzone, Grasshoppera (GC) i Young Boysa (YB) stigao do velike scene. Vrhunac njegove klupske karijere dogodio se u Rimu, postigao je pobjednički gol za Lazio u finalu Kupa protiv najvećeg gradskog rivala AS Rome. Od tog trenutka, Lulić je postao besmrtan za nebesko-plavi dio Rima.
Lulić je postao veliko ime i u domovini. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je 57 utakmica i postigao 4 gola.
Kruna reprezentativne karijere bilo je učešće na historijskom, prvom Svjetskom prvenstvu za BiH 2014. godine u Brazilu. Iako je ubilježio nastupe u prva dva poraza, a pobjedu protiv Irana (3:1) odgledao s klupe, za navijače u BiH on i njegovi saigrači ostaju heroji i pioniri.
Lulić igra za veterane, Džeko na Svjetskom prvenstvu
Danas, sa 40 godina, Lulić slobodno vrijeme provodi igrajući za veterane (30+) u klubu Chur 97.
Generacijski je vršnjak s prvom zvijezdom BiH, Edinom Džekom, koji u Salt Lake Cityju trenira za svoj 149. nastup u nacionalnom dresu, i to na najvećoj mogućoj pozornici protiv Švicarske.
Lulić se kroz smijeh osvrće na njihove različite puteve:
“Pa dobro, i ja sam uspio igrati do 36. godine. Ali tri operacije skočnog zgloba su mi, na neki način, pokvarile posljednje godine karijere. Danas ipak mogu trenirati bez bolova, što je privilegija koju nemaju svi bivši profesionalci.”
Kada je riječ o Džeki, Lulić ne krije divljenje prema svom dugogodišnjem saigraču:
“On je uvijek bio i ostao pravi primjer profesionalca i zaštitno lice cijele države. Samo Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i on igraju na ovom Svjetskom prvenstvu kao nogometaši u polju s preko 40 godina. To dovoljno govori o njegovoj unikatnosti i nevjerovatnoj volji. Portugal ima CR7, Argentina Messija, a mi imamo Džeku. On je najveći svih vremena. Divim mu se.”
Neko poput Džeke, ko je rođen i odrastao u Sarajevu, danas je izuzetak u bh. timu. Bosna i Hercegovina je višenacionalna država u kojoj žive različite etničke grupe: Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Ta je činjenica svojevremeno i dovela do rata. Danas te tri grupe većinom žive u miru, iako uz određena ograničenja. Kako piše Blick, nacionalni stadion u hrvatskom Mostaru u Hercegovini je, naprimjer, nezamisliv. A u reprezentaciji?
“To nikada nije bio problem, a nije ni sada”, odlučno tvrdi Lulić.
Igrači su rasuti po cijelom svijetu. Jedino rezervni golman Mladen Jurkas igra u domaćem prvenstvu za prvaka Borac iz Banje Luke. O atmosferi u ekipi, Lulić kaže:
“Ujedinjuje nas jedna misao: imati uspjeh. Jedini problem koji poznajemo je: kako da pobijedimo?”
Da bi postali dio ovog tima, mnogi igrači su morali proći kroz proces preispitivanja savjesti pitajući se kome više pripadaju, domovini svojih roditelja ili pak zemlji u kojoj su odrasli i koja im je sve omogućila. I zbog toga Lulić ovu temu naziva teškom, ali pojašnjava:
“Ali na kraju dana, niko nije prisiljen. I svi koji se odluče za BiH, imaju stvarnu povezanost sa tom zemljom.”
Uprkos sjećanjima na rat, Lulić je ipak preživio cijeli rat u BiH i kaže da mu je uvijek lijepo vratiti se u domovinu. A kako je tekao njegov proces odluke za koga će igrati?
“To pitanje se nije postavljalo. Kada sam dobio prvi poziv za reprezentaciju, još uvijek nisam imao švicarski pasoš. Dobio sam ga tek nakon više od deset odigranih utakmica za Bosnu.”
Upravo zbog toga će u četvrtak navijati za “svoje” Bosance.
“Ja sam Bosanac koji živi u Švicarskoj”, naglašava on.
Novu situaciju u grupi nakon švicarskog remija (1:1) s Katarom smatra vrlo uzbudljivom i iznosi jasnu računicu:
“S ovim bodom protiv Kanade potpuno smo na pravom putu. Ako pobijedimo Švicarsku, prolazimo. U slučaju neriješenog rezultata ili poraza, moramo pobijediti Katar. Što bismo trebali moći ostvariti.”
Za kraj, Lulić smatra da Švicarska ima mnogo veći pritisak pred ovaj susret.
“Ona mora pobijediti. Mi smijemo, zbog čega je to sada za nas bonus utakmica”, ističe Lulić, ali dodaje činjenicu koja se ne mijenja:
“Švicarska je bila i ostala apsolutni favorit, to je van svake sumnje.”
