Dugogodišnja upozorenja o snažnijim toplotnim valovima, olujama, poplavama i sušama više se ne posmatraju kao daleka fikcija, nego kao realna mogućnost.
Klimatski naučnik Daniel Swain iz California Institute for Water Resources rekao je da je problem u tome što ljudi često misle da stručnjaci pretjeruju.
“Rizik je da ljudi samo misle da pretjerujete. To je problem ‘dječaka koji je vikao vuk’. Ponekad su vukovi stvarni. Ako je pred vratima, zar ne biste željeli znati?”, rekao je.
Još u 19. stoljeću američka istraživačica Eunice Newton Foote eksperimentima pokazala kako se ugljendioksid zagrijava brže i sporije hladi. Danas se, zbog velikih količina stakleničkih gasova iz fosilnih goriva, Zemlja zagrijala za 1,44 stepena Celzija u 2025. u odnosu na rane 1800-e, što doprinosi češćim i intenzivnijim vremenskim ekstremima.
Kao primjere već viđenih razaranja navode se australsko “Crno ljeto” 2019. i 2020, kada je izgorjelo 19 miliona hektara, katastrofalne poplave u Pakistanu 2022, te uragani Milton i Helene 2024. u južnim dijelovima SAD-a.
Naučnica Sarah Perkins-Kirkpatrick upozorava da ekstremi neće stati ni ako svijet odmah dostigne neto nultu emisiju, jer ugljendioksid ostaje u atmosferi stotinama godina.
Švicarska klimatologinja Sonia Seneviratne rizik poredi s pušenjem i rakom pluća: ne mora svaki pojedinačni slučaj završiti katastrofom, ali vjerovatnoća raste sa svakom dodatnom desetinkom stepena.
“Ako bi se takav događaj desio, već mogu vidjeti kritike ljudi koji govore: ‘Klimatski naučnici nam nisu rekli.’ Ali jesmo”, kazala je.
Klimatski modeli su nekada bili previše oprezni, dok se posljedice danas pojavljuju brže od ranijih procjena. Posebno se izdvajaju mogući prelomni trenuci za koralne grebene i Amazonsku prašumu, kao i snažni El Niño, koji bi mogao dodatno podići temperature. Zaključak autora je da je planeta na opasnoj putanji i da su veći šokovi vjerovatno tek pred nama.
