Tokom brojnih putovanja kamperom obišla je različite krajeve zemlje, od poznatih turističkih destinacija do mjesta za koja mnogi stranci nikada nisu ni čuli. Ono što je počelo kao profesionalni angažman vrlo brzo je preraslo u iskreno zanimanje za Bosnu i Hercegovinu, njenu prirodu, kulturu i ljude.
Vremenom je odlučila svoje iskustvo podijeliti i s drugima. Nakon pet godina istraživanja napisala je dvije turističke knjige. Jednu posvećenu Bosni i Hercegovini, kroz četiri pažljivo osmišljene rute za putovanja kamperom, te drugu koja je u potpunosti posvećena Sarajevu.
Danas se Bosni i Hercegovini redovno vraća. U njenom automobilu često se mogu čuti pjesme Zabranjenog pušenja, na putovanjima nerijetko nosi majicu Dubioze Kolektiv, a naučila je i poneku riječ našeg jezika.
U razgovoru za Mapu kulture govorila je o tome kako je nastala njena ljubav prema Bosni i Hercegovini, zašto smatra da naša zemlja ima ogroman potencijal za razvoj turizma, koje lokacije preporučuje stranim gostima te zbog čega joj se iz godine u godinu vraća.
U razgovoru je otkrila i da su je Bosanci naučili kako da kaže “Može li još jedno pivo?”, a osim te upitne rečenice, ističe da zna mnogo riječi na bosanskom jeziku, ali joj je teško sklapati rečenice.
Među mjestima koje u BiH vrijedi posjetiti izdvojila je planinu Prenj, ali i dva pomalo skrivena dragulja – kameni most kod Banje Luke i Štrbački buk na Uni.
Na kraju je odgovarala ne nekoliko brzih pitanja pa je između Bosne i Hercegovine i Belgije izabrala BiH, a između Sarajeva i Mostara njen izbor je Sarajevo. Također je kazala da joj je draža rakija od piva, bosanski burek od belgijskog vafla, ali je belgijska čokolada ipak uzela prednost u odnosu na ćevape. Na pitanje o piramidama u Visokom, rekla je samo “Ne”, jasno pokazujući stav o narativu da u BiH postoje piramide.
Priča ove kamperke Ingrid iz Belgije pokazuje da Bosna i Hercegovina često ostavi najjači utisak upravo na one koji je upoznaju bez velikih očekivanja, a iz nje odu s pričama koje žele podijeliti s cijelim svijetom.


