Nakon što se zbog nepremostivih administrativnih prepreka i opstrukcija povukao sa funkcije, Mirvić se oglasio na svom Facebook profilu.
U javnom obraćanju, koje je već izazvalo pravu buru u sportskoj javnosti, Mirvić je bez dlake na jeziku secirao finansijsko stanje na Grbavici, imenovao krivce za blokade, te javno progovorio o interesnim sferama iz sjene koje, prema njegovim riječima, svjesno drže Željezničar i sarajevski sport u prosječnosti.
Mirvić je svoje pismo započeo osvrtom na poslovni mentalitet u Bosni i Hercegovini, upoređujući ga sa onim u Americi gdje uspješno posluje.
“Nema džabe ni kod stare babe. Tek dolaskom u Bosnu i Hercegovinu i pokušajem da u FK Željezničar napravim održiv sistem shvatio sam da je to izreka koja se stalno mora ponavljati, jer je u nekom trenutku neko ljude ovdje uspio prevariti da će nešto stići samo od sebe i džabe. A džabe je najskuplje”, poručuje Mirvić, ističući da je bio izložen perfidnim opstrukcijama, podmetanjima i kampanji dezinformacija.
On je ogolio finansijsku situaciju kluba, naglasivši da osim redovnih sredstava od Ministarstva kulture i sporta KS, Željezničar nema realnih opcija za opstanak osim novih kredita i pozajmica. Razlog? Blokada izmjena Statuta kluba.
Optužbe na račun ministra Škobića i tajnih kreditora
Bivši predsjednik direktno je prstom upro u političke i interesne strukture van Sarajeva:
Ko je blokirao Statut? Mirvić eksplicitno imenuje federalnog ministra Vedrana Škobića, za kojeg tvrdi da je blokirao izmjene Statuta kako bi zaštitio interese svog prijatelja i bivšeg dopredsjednika UO Željezničara, Stanislava Ćubele.
Mirvić objašnjava da je njegov prijedlog bio transparentan kredit kod domaće komercijalne banke, što je interna “mreža botova i vojnika Želje” odmah osudila. S druge strane, ističe da se konstantne, netransparentne pozajmice od NS BiH i širokobrijeških privrednika drže u strogoj tajnosti.
“Kome je u interesu da FK Željezničar bude dužnik centrima moći u Banjaluci i Mostaru?”, pita se Mirvić, dodajući da je cijena tih dugova gubitak uticaja Sarajeva u krojenu fudbalske politike u BiH.
“Rušenje Željezničara je rušenje reprezentacije BiH”
U kontekstu Svjetskog prvenstva i nevjerovatnog uspjeha reprezentacije BiH na polju ujedinjenja države i promocije njenog imidža, Mirvić smatra da uništavanje sarajevske fudbalske baze ima opasnu pozadinu.
Nakon što su, prema njegovim riječima, fudbalski centri u Tuzli i Zenici sistemski uništeni, Sarajevo je ostalo jedina prava baza za razvoj budućih reprezentativaca.
“Jak Željezničar bi zadržavao mlade talente i usmjeravao ih prema dresu BiH, umjesto da pod pritiscima biraju susjedne zemlje. Slab klub u dužničkom ropstvu nema pravo glasa da traži selektore omladinskih pogona iz svojih redova, pa te pozicije preuzimaju kadrovi iz Borca, Zrinjskog ili Širokog Brijega”, tvrdi Mirvić.
Vladari iz sjene, strah od dijaspore i “poslušni” kadrovi
U nastavku analize, Mirvić objašnjava “cjenovnik” po kojem klub godinama propada. Ključne poluge tog sistema su:
Strah od dijaspore: Lokalni moćnici se plaše ulaska kapitala i znanja iz dijaspore, jer ljudi koji su finansijski nezavisni ne mogu biti ucijenjeni i zahtijevaju strogu odgovornost.
Zapošljavanje poslušnih umjesto sposobnih: Sistem opstaje tako što se na ključne pozicije dovode domaći, lojalni kadrovi koji “neće postavljati neugodna pitanja za malo crkavice”.
Korisna prosječnost: Prosječan klub na 6. ili 7. mjestu WWin lige nikome nije prijetnja. Finansiranje pukog preživljavanja kluba kroz sitne posudbe i donacije je, kako kaže Mirvić, jeftinije nego uložiti ozbiljan novac i pobijediti jak i nezavisan Željezničar na terenu.
Pakt Željezničara i Sarajeva kao rješenje?
Kao jedini izlaz iz ralja lokalnih i regionalnih političkih mešetara, Mirvić vidi u nečemu što je do sada bilo nezamislivo – poslovnoj i institucionalnoj saradnji FK Željezničar i FK Sarajevo.
Dok god su dva najveća kluba u sukobu van terena, energija javnosti se troši na međusobne ratove umjesto na zahtjeve za odgovornošću prema onima koji upravljaju savezima i institucijama.
“Kada bi dva najveća kluba zajedno insistirala na transparentnijem radu saveza, modernijem zakonodavnom okviru i većim ulaganjima u infrastrukturu, nastao bi kantonalni savez najvećeg centra u BiH koji bi bilo nemoguće ignorisati. Takvo partnerstvo ne bi ugrozilo rivalstvo na terenu, nego bi ojačalo bh. fudbal kao cjelinu. Najveća prijetnja statusu quo je trenutak kada dva najveća kluba shvate da imaju zajednički interes”, zaključuje Mirvić.
Na samom kraju, Mirvić je poručio da on lično u ovoj priči uopšte nije bitan, već da je ovo pitanje opstanka kluba, grada Sarajeva i sporta u BiH. Željezničar će se morati zadužiti da bi preživio, ali glavno pitanje koje ostaje navijačima nakon ovog istupa jeste: Kod koga će se Željo zadužiti i kolika će biti stvarna, skrivena cijena tog duga?
“Hvala na svemu! Znam da će biti i negativnih komentara i njih manje više respektujem. Isto znam da ima dosta ljudi što ovo sve ili parcijalno znaju, a javno nikad ne govore. Sretno svima i nek vam je dragi Bog na pomoći u tom okruženju”, poručio je Mirvić.
