Dvojica lidera su ovim susretom zvanično potvrdila dugo najavljivani harmonogram povlačenja američkih trupa iz zemlje, o kojem se intenzivno pregovaralo posljednjih nekoliko godina, prenosi agencija DPA.
Novi irački premijer Zajdi, bivši biznismen bez prethodnog političkog iskustva koji je na dužnost stupio krajem aprila, stigao je u Washington na čelu visoke zvanične delegacije. Fokus njegove prve diplomatske posjete Sjedinjenim Američkim Državama nije samo vojno pitanje, već i potpisivanje niza memoranduma o razumijevanju koji se tiču naftnog i gasnog sektora.
Predsjednik Trump je u Bijeloj kući srdačno dočekao iračkog premijera, istaknuvši za medije da između njih vlada “odlična hemija”.
“Ne mislimo da nam je tamo više potrebna vojska”, poručio je Trump novinarima uoči sastanka. Dodao je da su američki vojnici u Iraku prisutni isključivo kako bi pomogli u slučaju nužde, ali je izrazio uvjerenje da za tim uskoro više neće biti potrebe.
Trump se osvrnuo i na buduću ekonomsku saradnju dviju zemalja: “Irak ima ogroman potencijal zahvaljujući svojoj nafti. Sklopit ćemo mnogo poslova, stvoriti radna mjesta za obje zemlje i uvoziti velike količine nafte s tog područja”, izjavio je on, bez iznošenja dodatnih detalja.
Faze povlačenja i najveći izazov: Iranske milicije
Sjedinjene Američke Države su proteklih mjeseci već značajno smanjile broj svojih vojnika u Iraku, koji se ranije procjenjivao na oko 2.500. U januaru su američke trupe napustile strateški važnu bazu Ain al-Asad, prepustivši kontrolu nad njom iračkim sigurnosnim snagama. Trenutno su preostale američke jedinice stacionirane u Erbilu na sjeveru zemlje, u bazi blizu aerodroma u Bagdadu, te u strogo čuvanoj Zelenoj zoni u samom centru glavnog grada.
Ipak, proces povlačenja dolazi uz jedan izuzetno rizičan uslov iračke vlade: razoružavanje moćnih paravojnih formacija (milicija) koje uživaju podršku Irana, a koje imaju ogroman vojni i politički utjecaj u iračkom društvu. Zaidijeva vlada im je dala jasan ultimatum da polože oružje upravo do 30. septembra.
Prema riječima iračkog premijera, nakon ovog datuma te oružane grupe više neće imati “pravo na postojanje”. Analitičari ovaj potez ocjenjuju kao najveći sigurnosni izazov za novu vladu, s obzirom na to da su najmoćnije proiranske milicije već jasno dale do znanja da odbijaju razoružavanje.
Historijski kontekst: Dvije decenije američkog prisustva
Ukoliko se američke trupe zaista potpuno povuku do kraja septembra, to će označiti zatvaranje jednog od najkompleksnijih poglavlja u modernoj američkoj vojnoj historiji. Odnosi SAD-a i Iraka su u protekle dvije decenije prošli kroz nekoliko dramatičnih faza.
Nakon vojne invazije 2003. godine i svrgavanja režima Sadama Huseina, Sjedinjene Države su u jednom trenutku u Iraku imale raspoređeno više od 160.000 vojnika. Prvo “potpuno” povlačenje uslijedilo je krajem 2011. godine, kada je u zemlji ostao samo manji kontingent diplomata i savjetnika.
Međutim, geopolitička slika se drastično promijenila 2014. godine. Sigurnosni vakuum i nestabilnost iskoristila je teroristička organizacija Islamska država (ISIL), zauzevši ogromne teritorije u Iraku i susjednoj Siriji. SAD su tada bile primorane stati na čelo međunarodne koalicije i vratiti trupe na iračko tlo kako bi vojno porazile teroriste.
Iako je ISIL danas teritorijalno poražen i sveden na skrivene ćelije koje povremeno izvode gerilske napade, prisustvo američke vojske se produžilo, dijelom i zbog rastućih tenzija s Iranom. Irak je u posljednjih nekoliko godina postao svojevrstan poligon za odmjeravanje snaga između Washingtona i Teherana, a američka avijacija je u jeku sukoba nerijetko bombardovala ne samo položaje ISIL-a, već i ciljeve iranskih milicija u Iraku.
Zbog toga su političke i vojne frakcije u Iraku, koje gaje bliske veze s Teheranom, godinama vršile ogroman pritisak i usvajale parlamentarne rezolucije tražeći definitivan odlazak američkih trupa. Čini se da bi im se taj cilj sada mogao i ostvariti.

