Prema njenim riječima, to je najmanje što Republika Srpska danas mora da uradi – jasno, glasno i institucionalno, naglašavajući da vlasti ovog entiteta žele osporiti kompletan paket odluka koje su prethodnih godina donosili visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini.
Upravo u tome se vidi ključni politički cilj vladajuće strukture predvođene Miloradom Dodikom. To je pokušaj vraćanja političkog procesa na, kako on to voli nazvati “izvorni Dejton” i na teren domaćih institucija, uz istovremeno slabljenje utjecaja međunarodne administracije u BiH.
“Samo tako može se otvoriti prostor za trajnu stabilizaciju, dogovor domaćih lidera i istinski prosperitet. Sve drugo je nastavak agonije i politike konflikta koja je godinama gušila mogući dogovor”, poručila je Trišić Babić.
U istom tonu govorio je i ministar pravde Republike Srpske Goran Selak, koji smatra da je potrebno staviti van snage izmjene Krivičnog zakona BiH koje su nametnuli bivši i aktuelni visoki predstavnici Valentin Inzko i Christian Schmidt.
Selak je i ranije najavljivao inicijative za ukidanje zakonskih odredbi kojima se kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, tvrdeći da su takve intervencije dodatno produbile političke podjele u zemlji.
On smatra da nametnute odluke visokih predstavnika nisu doprinijele stabilnosti Bosne i Hercegovine, već su, kako tvrdi, narušile povjerenje među političkim akterima i dodatno opteretile rad državnih institucija.
I članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović posjetu Washingtonu je iskoristila za lobiranje u istom pravcu. Na sastanku sa predsjedavajućim Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a Brianom Mastom je kazala da je potrebno okončanje međunarodne supervizije u BiH uz tvrdnje da je “neizabrani Schmidt djelovao neustavno”.
Eventualno ukidanje zakona i odluka koje su nametali visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini, s naglaskom na odluke Christiana Schmidta i Valentina Inzka, imalo bi duboke političke, pravne i institucionalne posljedice za državu.
Prije svega, otvorilo bi pitanje pravnog kontinuiteta velikog broja reformi koje su provedene nakon rata. Tri decenije, visoki predstavnici su koristeći Bonske ovlasti nametali zakone, smjenjivali zvaničnike i intervenirali u političkom sistemu BiH kada domaće institucije nisu mogle postići dogovor.
Najnovije poruke iz Banje Luke dolaze u trenutku pojačanih političkih tenzija i sve otvorenijih zahtjeva vlasti RS-a, uz pomoć skupog lobiranja, za redefinisanjem odnosa između domaćih institucija i međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
