Govorili su o tome šta bi za Bosnu i Hercegovinu značilo stvaranje ozbiljne istraživačke infrastrukture i kako jedan mali akcelerator čestica može biti početak mnogo šireg naučnog i tehnološkog razvoja.
“Ne možete raditi sve”
“Želite li uvijek biti samo korisnici instrumenta ili želite učestvovati u njegovom razvoju”, pitao je Offermann, nizozemski nuklearni fizičar i član Fondacije “Tri fizičara” (Three Physicists Foundation). Smatra potrebnim da Bosna i Hercegovina fundamentalna naučna istraživanja počne pretvarati u razvojne i industrijske kapacitete.
Kao jedan od ključnih problema istakao je nepovezanost između univerziteta i industrije. Prema njegovim riječima, brojni oni koji završavaju STEM studije u Bosni i Hercegovini karijeru nastavljaju u obrazovnom ili zdravstvenom sistemu, dok nedostaje prostor u kojem bi svoje znanje mogli pretvarati u nove proizvode, tehnologije i kompanije.
“Ono što bi univerzitet ili društvo ovdje trebalo raditi jeste stvaranje inkubatora, mjesta gdje ljudi s idejama mogu, besplatno ili uz vrlo nisku najamninu, otići i pokušati napraviti korak prema industriji”, preporučio je Offermann.
Kao jedan od modela kojim bi se mogao smanjiti rizik za istraživače i mlade naučnike naveo je mogućnost da univerziteti svojim zaposlenicima omoguće privremeni odlazak u industriju, uz zadržavanje akademske pozicije.
Naučnici bi na taj način imali, kako je ukazao, sigurnost da pokušaju svoje ideje razvijati izvan akademije, a da se mogu vratiti ako poduzetnički iskorak ne uspije.
Govoreći o načinu organizacije istraživanja u Bosni i Hercegovini, Offermann je mišljenja da je potrebno formirati nacionalno naučno vijeće koje bi okupljalo naučnike iz zemlje i međunarodne stručnjake te određivalo oblasti u kojima država može dati relevantan doprinos na globalnom nivou.
“Bosna je mala zemlja, kao što je i Nizozemska, odakle ja dolazim. Ne možete raditi sve. Morate odlučiti na čemu je fokus”, rekao je Offermann i pozvao na strateško usmjeravanje ograničenih resursa prema oblastima u kojima Bosna i Hercegovina može razvijati vlastite kapacitete.
Posebno kritički je govorio o fragmentiranosti sistema visokog obrazovanja. Podsjetio je da u Bosni i Hercegovini postoji gotovo 30 univerziteta, od čega osam javnih i 22 privatna i to za približno tri miliona stanovnika. Ocijenio je da je takav sistem neodrživ sa stanovišta razvoja nauke i istraživanja.
Predstavio je mogućnost uspostavljanja državnog naučnog instituta organizovanog po principu Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN), u kojem bi istraživači iz cijele Bosne i Hercegovine radili zajedno, uz međunarodne standarde, konkurentne uslove i jasnu istraživačku misiju.
“Moj san je stvoriti takav institut. Nadam se da je dr. sci. Amer Ajanović voljan ostati u ovoj zemlji i postati član tog instituta. To bi bio naš doprinos razvoju ovog ionskog izvora”, izjavio je Offermann.
Sarajevski akcelerator
Ajanović je predstavio Sarajevski akcelerator jona (SARAI), kao konkretnu priliku da se u Sarajevu razvija istraživačka infrastruktura koja bi istovremeno služila fundamentalnoj nauci, obrazovanju i budućim tehnološkim primjenama.
“SARAI je jedna mala mašina, odnosno šupljina u kojoj postoje elektromagnetna polja koja nam omogućavaju da ubrzavamo čestice od jedne tačke do druge, od manjih prema većim energijama. Takve čestice ili male snopove možemo koristiti u višestrukim primjenama”, ukazao je Ajanović.
Prema njegovim riječima, u svijetu se trenutno koristi više od 50.000 akceleratora u industrijske svrhe, što pokazuje potencijal ove tehnologije daleko izvan same fundamentalne fizike. Ipak, osnovni cilj SARAI-a nije direktna komercijalizacija.
“Primarni cilj ovog laboratorija jeste razvoj fundamentalne nauke. Za mlade, za one koji su zaljubljenici u nauku, fiziku, biologiju, hemiju, matematiku, ovakvim poduhvatom stvara se prostor gdje se mogu igrati sa svojim idejama, eksperimentisati i zamišljati nove ideje bez pritiska da od toga nešto mora nastati sutra”, obrazložio je Ajanović.
Upravo su takva istraživanja, kako je dodao, kroz historiju često vodila do rezultata koje u trenutku pokretanja istraživanja niko nije mogao predvidjeti. Kao primjer je naveo upravo CERN, čija je osnovna misija bila istraživanje fundamentalne fizike, ali je rad naučnika u toj instituciji doveo i do razvoja tehnologija sa širokom primjenom.
Ajanović je naglasio da se to odnosi i na World Wide Web (WWW), koji je nastao iz potrebe CERN-ovih naučnika za efikasnijom razmjenom informacija, kao i primjenu akceleratorske tehnologije u liječenju pojedinih oblika raka.
Potencijal SARAI-a vidi i u oblastima koje su neposredno povezane s bh. kulturnom i prirodnom baštinom. Akceleratorska tehnologija mogla bi, kako je objasnio, omogućiti istraživanje materijala i umjetnina, uključujući mogućnost proučavanja stećaka, njihovog sastava i načina zaštite od utjecaja klimatskih promjena.
Moguće primjene uključuju i, nastavio je, istraživanja u oblasti materijala, kao i razvoj tehnologija poput mikročipova i superračunara, kakve se razvijaju u srodnim istraživačkim centrima u regiji.
Ajanović je naveo da SARAI ne treba posmatrati izolovano, već kao početak infrastrukture koja se može razvijati u skladu s budućim potrebama i idejama.
“Ovo je prilika da kvalitetni naučnici ostanu u Bosni i Hercegovini”, rekao je.
Za njega jedan od najvažnijih potencijalnih rezultata projekta nije samo sama tehnologija, nego i mogućnost stvaranja prostora za novu generaciju istraživača.
Ajanović je tokom dijela svog obrazovanja i istraživačke karijere bio u Turskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a danas radi na projektu koji povezuje CERN
s Univerzitetom u Sarajevu (UNSA).
“Ovaj projekat je prilika da omogućimo i drugim kvalitetnim istraživačima i istraživačicama da imaju opciju ostati u Bosni i Hercegovini, da ne moraju ići u inostranstvo”, kazao je Ajanović.
Podsjetio je da je razvoj ovakvog projekta dugotrajan proces, posebno zato što Bosna i Hercegovina nema tradiciju izgradnje ovakve vrste istraživačke infrastrukture.
“Postoje akceleratori koji su primijenjeni u medicini, ali oni su razrađeni, dizajnirani i pokazani da rade u inostranstvu, a onda su doneseni ovdje i ljudi su trenirani da ih koriste. Pravljenje jednog malog laboratorija s linearnim akceleratorom u našem podneblju, gdje ne postoji tradicija takvih poduhvata, vrlo je zahtjevno”, izjavio je.
Ostati korisnik ili razvijati svoje tehnologije
Predavanje je otvorilo šire pitanje o tome da li Bosna i Hercegovina treba ostati prvenstveno korisnik tehnologija razvijenih drugdje ili početi graditi vlastitu sposobnost da učestvuje u njihovom razvoju.
Za Offermanna odgovor podrazumijeva stratešku reformu istraživačkog sistema, snažniju vezu univerziteta i industrije, koncentraciju resursa i stvaranje institucija koje mogu privući i zadržati najbolje naučnike.
Za Ajanovića SARAI predstavlja konkretan korak u tom pravcu, tj. laboratorij koji počinje malim akceleratorom, ali čiji se potencijal može razvijati prema novim istraživanjima, tehnologijama i međunarodnim saradnjama.
“Ne želim davati velike nade, ne znamo šta će biti. To je zapravo ljepota ovoga. Shvatio sam da iziskuje vrijeme, pogotovo kada se pokušava napraviti nešto što ne postoji u našem podneblju”, zaključio je Ajanović.
