Washington i Bagdad su formalizirali jesenji rok za povlačenje svih preostalih vojnih snaga, koje su trenutno stacionirane uglavnom u sjevernom dijelu zemlje. Irački premijer Ali al-Zaidi potvrdio je ovaj vremenski okvir nakon sastanka sa admiralom Bradom Cooperom, komandantom Centralne komande SAD-a (CENTCOM).
Al-Zaidi je kraj septembra opisao kao “fiksni i konačni datum za završetak vojne misije Globalne koalicije za poraz ISIL-a u Iraku i potpuni odlazak njenih snaga.”
Da bi se shvatila težina ove odluke, potrebno je vratiti se više od dvije decenije unazad. Američka invazija na Irak u martu 2003. godine, pokrenuta s ciljem svrgavanja režima Saddama Husseina pod optužbama za posjedovanje oružja za masovno uništenje, trajno je promijenila Bliski istok. Pad Husseina doveo je do potpunog kolapsa državnih institucija, što je otvorilo prostor za brutalne sektaške sukobe i višegodišnju pobunu protiv američkih snaga.
Tokom sredine 2000-ih, američko vojno prisustvo u Iraku dostiglo je svoj vrhunac sa preko 170.000 vojnika. Nakon prvobitnog povlačenja 2011. godine, uspon zloglasne terorističke organizacije ISIL (Islamska država) ponovo je primorao SAD da vrate svoje trupe 2014. godine, transformišući misiju iz okupacione u antiterorističku. Porazom ISIL-a smanjivao se i broj američkih vojnika, pa je u posljednje vrijeme u Iraku boravio “ostatak” od tek 2.500 pripadnika vojnog osoblja.
Prebacivanje odgovornosti i sigurnosni izazovi
Ovaj konačni odlazak kulminacija je bilateralnog sporazuma iz 2024. godine o okončanju protuterorističkih operacija. Većina federalnih vojnih baza napuštena je tokom 2025. godine, čime je preostali američki kontingent koncentrisan u Erbilu, unutar poluautonomne kurdske regije. Proces povlačenja iz ovih zona započeo je krajem jula ove godine.
Ovakav potez dolazi u vrlo osjetljivom trenutku. Vojni objekti u regiji bili su pod stalnim napadima nakon što su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli vojne operacije protiv Irana. Sada, lokalne sigurnosne snage preuzimaju primarnu odgovornost za odbranu.
Američki zvaničnici izražavaju optimizam: “Sjedinjene Američke Države, Irak i koalicioni partneri postigli su ogroman uspjeh u porazu ISIL-a. Sada će iračke sigurnosne snage, uključujući Pešmerge i druge snage u Kurdistanu, voditi borbu protiv preostalih terorista.”
Američko povlačenje duboko je isprepleteno sa unutrašnjim političkim igrama u Iraku. Vlada u Bagdadu iskoristila je ovaj dogovor i postavila paralelan rok, 30. septembar, za predaju oružja moćnim nedržavnim oružanim frakcijama.
Zvaničnici u Bagdadu tvrde da odlazak stranih “okupacionih” trupa eliminiše svaki ideološki i patriotski izgovor za postojanje nezavisnih milicija. Ipak, implementacija ovog ultimatuma ostaje malo vjerovatna, s obzirom na to da duboko ukorijenjene grupe, koje su bliske Iranu, kategorično odbijaju položiti oružje, što bi moglo stvoriti novi unutrašnji vakuum moći.
Zaokret pod Trumpom: Ekonomija umjesto oružja
Završno povlačenje vojske usklađeno je sa širom rekalibracijom odnosa između SAD-a i Iraka. Tokom samita sredinom jula, američki predsjednik Donald Trump jasno je naznačio zaokret ka ekonomskom angažmanu, stavljajući u prvi plan naftni i energetski sektor.
“Mislimo da nam tamo više nije potrebna vojska”, izjavio je Trump, ističući da će američke korporacije zadržati snažan komercijalni otisak, uprkos tome što Pentagon pakuje kofere.
Zbog sigurnosnih protokola, zvaničnici ministarstva odbrane SAD-a za sada ne žele otkrivati tačne brojke o preostalom osoblju, kao ni o njihovim sljedećim destinacijama. Jedno je sigurno, ova jesen će označiti historijsku prekretnicu. Po prvi put od marta 2003. godine, nijedan američki vojnik neće biti stacioniran na tlu Iraka.
