“Načelnica ostavila gomilu smeća u svojoj opštini da bi u susjednoj prošetala crvenim tepihom“

Govoreći o kratkom pamćenju javnosti i načinu na koji politički funkcioneri koriste događaje poput SFF-a za vlastitu promociju, Ljevak Bajramović posebno se osvrnula na ponašanje lokalnih zvaničnika.

„I zapravo možemo mi biti i pametniji, i fokusiraniji, i posloženiji kad imamo povod, samo što nam nekako pažnja traje koliko i fokus osoba koje imaju ADHD. Pa začas mi skočimo i zaboravimo da je možda neka načelnica ostavila gomilu smeća u svojoj opštini da bi došla u susjednu i prošetala se na crvenom tepihu“, kazala je Ljevak Bajramović.

Prethodno je kritikovala ono što je opisala kao politički protokol na Sarajevo Film Festivalu. Kazala je da je godinama vjerovala da političari i političarke na festival dolaze kao publika, a da su mediji ti koji njihovom pojavljivanju na crvenom tepihu daju preveliku pažnju.

„Sada kada je evidentno da postoji određeni protokol i poziv namjenski određenim političarima i političarkama, meni je to prilično poražavajuće“, rekla je.

Posebno je, kaže, problematično što postoji selekcija političara koji će dobiti poziv.

„Mi imamo toliko nivoa vlasti u ovoj zemlji i toliko političara i političarki da im ne bi bio Metalac, kao najveće otvoreno kino u Bosni i Hercegovini, dovoljan da ih sve smjesti“, kazala je.

Smatra da se time dodatno pomjera fokus sa onoga zbog čega Sarajevo Film Festival postoji – filma.

„Imam utisak da je doslovno film postao prateći segment Sarajevo Film Festivala“, poručila je.

To, naglasila je, ne znači da filmovi nisu kvalitetni niti da ljudi koji zbog njih dolaze nisu važni. Problem vidi u tome što su crveni tepih, odjeća i pojavljivanje poznatih osoba u javnom prostoru često dobili veću važnost od samih filmskih ostvarenja.

„Svako dođe sa onim što ima. Neko donese umjetnički rezime, harizmu, znanje, neko donese neku haljinu, što je također legitimno i važno radi promocije domaćeg i regionalnog dizajna, ali ne smije biti suština“, kazala je.

Kao jedan od drugačijih primjera izdvojila je glumca Gordana Bogdana, koji je festivalsku vidljivost iskoristio i za promociju knjiga novoosnovane izdavačke kuće Buna, čiji je jedan od suvlasnika.

Za Ljevak Bajramović upravo takav primjer pokazuje da crveni tepih može biti platforma i za promociju kulture koja nije svedena na odjeću i pojavljivanje pred fotografima.

„Svako dođe sa onim što ima“, poručila je.

Veliki dio razgovora bio je posvećen požarima koji su prethodnih dana pogodili Hrvatsku i druge dijelove regiona te nacionalističkim interpretacijama koje su se pojavile nakon hapšenja osumnjičenih za podmetanje požara na području Zadarske županije.

Ljevak Bajramović smatra da je državljanstvo osumnjičenih potpuno nevažno za suštinu problema.

„Ja se pitam postoji li neko mjesto na ovom svijetu mimo regije, odnosno prostora bivše Jugoslavije, gdje će se nakon nečega što je tako stravično kao potpaljivanje vatre s ciljem stvaranja požara i štete uključivati i analiza porijekla ljudi koji su počinioci“, kazala je.

Naglasila je da društvo, umjesto traženja nacionalne pozadine katastrofa, mora više govoriti o prevenciji i vlastitom odnosu prema prirodi.

„Mi ne trebamo upirati prstom u ljude koji imaju dvojno državljanstvo i računati da su se požari ili bilo koje druge katastrofe nama dogodile zbog nečijih nacionalističkih zlih namjera. Trebamo samo pogledati kako se mi odnosimo prema prirodi tokom cijele godine, na lokalitetu gdje živimo“, rekla je.

Kao primjere navela je Trebević, Bjelašnicu i Jahorinu, upozoravajući na gradnju i odnos prema prirodnim resursima.

Govorila je i o Bregavi i intervencijama u njenom koritu te o strahu da se čak i opravdane reakcije na uništavanje prirode mogu protumačiti kroz nacionalnu pripadnost.

„Mi, da se ne bismo zamjerili i da ne bi neko našu opravdanu reakciju smatrao izrazom nacionalizma, pustit ćemo da naše rijeke krivudaju mimo onoga što je priroda zamislila.“

„Mi smo stvarno – ko nas je kleo, zaista nije dangubio.“

Ljevak Bajramović govorila je i o smrti književnice Vedrane Rudan te se prisjetila njihovog susreta i intervjua koji je svojevremeno radila s njom povodom romana „Dabogda te majka rodila“.

Posebno joj je, kaže, ostao razgovor koji su vodile nakon zvaničnog dijela intervjua. Rudan je pitala kako je podnosila otkaze u vrijeme kada su oni podrazumijevali i ozbiljnu egzistencijalnu nesigurnost.

Ljevak Bajramović kaže da joj je odgovor ostao važan u vlastitom profesionalnom životu: Rudan je spašavala svijest da se ne mora nužno baviti novinarstvom.

„Mislim da je mene u mom profesionalnom i ukupnom životu upravo spasilo to da sam poslušala Vedranu Rudan i da nisam smatrala da je baviti se novinarstvom, pa makar bila zaista izabrana i najdraža profesija na svijetu, nužno“, rekla je.

Iz toga je izvukla i jednostavnu poruku:

Smatra da je Rudan bila radikalna u svojim javnim nastupima, ali i da društvo u kojem živimo često više nije sposobno čuti suptilnije poruke.

„Mislim da mi zapravo živimo u društvu koje ne razumije neke suptilnije poruke“, kazala je.

Vraćajući se na Sarajevo Film Festival, Ljevak Bajramović prisjetila se i vremena kada ga je intenzivno pratila kao novinarka Federalne televizije.

Ispričala je anegdotu iz perioda kada je na crvenom tepihu razgovarala s ekipom filma „Četvrti čovjek“. Nakon što je više prostora posvetila razgovoru s rediteljem Dejanom Zečevićem nego glumicom Marijom Karan, jedan televizijski kritičar zamjerio joj je što publika, umjesto izgleda glumice, mora pratiti razgovor s čovjekom kojeg je pritom pogrešno predstavio kao „anonimnog direktora fotografije“.

Za Ljevak Bajramović ta epizoda dobro pokazuje koliko dugo postoji zamjena prioriteta u praćenju kulture.

„Svakome je, ili većini ljudi, više do nogu, šljokica i sjaja, a ne do razgovora o umjetničkim i ostalim motivima stvaranja“, kazala je.

Problem, smatra, nije samo u tome šta se nalazi u prvom planu tokom nekoliko festivalskih dana nego i u stanju domaće kinematografije.

„Ne bavimo se našim ostvarenjima, koliko god ona bila u skromnom obimu. Bavimo se time ko je šta obukao, s kim je došao na crveni tepih ili nije došao, gdje će se otići poslije filma ili neće otići“, rekla je.

Na kraju razgovora govorila je i o radionicama kreativnog pisanja koje vodi s različitim grupama, uključujući žene starije od 40 godina i djecu.

Posebno iskustvo ovog ljeta bile su joj radionice s djecom u Stocu, u okviru festivala Slovo Gorčina.

„Ovo sa djecom u Stocu mi je nahranilo dušu za cijelu tu dugu sarajevsku zimu i novembar“, kazala je.

Govorila je i o razgovoru sa švedskom autoricom kriminalističkih romana Camillom Läckberg, koji je moderirala u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Posebno joj je bilo značajno čuti uspješnu književnicu koja proces pisanja ne predstavlja kao nešto što nužno mora biti teško i mukotrpno.

„Mi stalno nešto, da bi vrijedilo, proglašavamo kao patnju“, kazala je Ljevak Bajramović.

Upravo to iskustvo želi prenijeti i ženama s kojima radi, a koje, iako talentovane, imaju strah od objavljivanja svojih tekstova.

Jer, kako je poručila, pisanje može biti i igra.

A onda je, u svom stilu, dodala:

„Sve može da bude igra, pa evo vidimo – ljudi se igraju i sa budžetom.“

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad